struka(e): fizika
ilustracija
GEIGER-MÜLLEROVO BROJILO, Geiger-Müllerova cijev - 1. anoda; 2. katoda

Geiger-Müllerovo brojilo [gại'geɹ my'ləɹ~] (GM brojač) (po Hansu Geigeru i njemačkom fizičaru Waltheru Mülleru koji su ga izumili 1928), detektor ionizirajućega zračenja, brojilo ionizirajućih čestica ili fotona izvedeno u obliku elektronske cijevi. Katoda je plašt cijevi, a anoda je tanka metalna žica koja prolazi kroz os cijevi. Elektrode su spojene na visoki napon (danas 400 do 600 V), a cijev je ispunjena smjesom plemenitoga plina (npr. argona ili neona) pod niskim tlakom. U trenutku kada ionizirajuća čestica ili gama-zračenje ionizira plin, produkti ionizacije (pozitivni ioni i elektroni) razdvajaju se pod djelovanjem električnoga polja. Ioni se ubrzano gibaju prema katodi, a elektroni prema anodi i pritom u plinu uzrokuju daljnju, lavinsku ionizaciju. Time se nakratko zatvara električni strujni krug i nastaje lako mjerljivi naponski impuls. Ti se impulsi odbrojavaju u elektroničkom brojilu, koje često ima i mali zvučnik za zvučnu indikaciju zračenja (što je zračenje jače, pucketanje je brže).

Nedostatak je brojila nemogućnost indiciranja novoga zračenja dok je plin ioniziran u tzv. mrtvome vremenu zasićenja, što ograničava njegovu primjenu za snažno zračenje. Geiger-Müllerovo brojilo može služiti i za detekciju neutrona, premda oni, električki neutralni, ne uzrokuju ionizaciju. Međutim, neutroni mogu uzrokovati sekundarnu ionizaciju, i to oslobađanjem alfa-čestica u nuklearnoj reakciji s elementom borom, pa u tu svrhu cijev brojila treba sadržavati plinoviti borov trifluorid. Uređaj ne zahtijeva veliku potrošnju energije, relativno je jeftin i lagan te se široko primjenjuje kao prijenosni detektor za brzo otkrivanje prisutnosti zračenja.

Citiranje:

Geiger-Müllerovo brojilo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.6.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/geiger-mullerovo-brojilo>.