struka(e):
Kerouac, Jack
američki pisac
Rođen(a): Lowell, Massachusetts, 12. III. 1922.
Umr(la)o: St. Petersburg, Florida, 21. X. 1969.
ilustracija
KEROUAC, Jack

Kerouac [ke'ruæk], Jack (pravo ime Jean-Louis Kérouac [keʀwa'k]), američki pisac (Lowell, Massachusetts, 12. III. 1922St. Petersburg, Florida, 21. X. 1969). Jedan od najistaknutijih pripadnika beat generacije, čiji je roman Na cesti obilježio američku popularnu kulturu i društvene promjene 1950-ih i 1960-ih te najavio glas mladoga američkoga poslijeratna naraštaja.

Život

Odrastao je u tvorničkome gradiću Lowellu, u radničkoj obitelji kvebečkih doseljenika kanadsko-francuskoga i bretonskoga podrijetla. Engleski je jezik počeo učiti tek kao šestogodišnjak, govoreći dotad francuskim jezikom kvebečkoga narječja (joual). Rano mu je djetinjstvo obilježila smrt brata Gerarda (posvetio mu je roman Vizije Gerarda – Visions of Gerard, 1963) te religiozno iskustvo koje će mu biti glavnim kasnijim životnim i književnim nadahnućem. Dobivši stipendiju kao vrstan sportaš, kratko je studirao u New Yorku (University of Columbia), no zbog neslaganja s trenerom i zdravstvenih problema prekinuo je sportsku karijeru i studij. U New Yorku se potom družio s američkim pjesnikom Allenom Ginsbergom i piscem Williamom Sewardom Burroughsom, koji će mu ostati bliskim cjeloživotnim prijateljima, dijeleći s njima prijezir prema konformizmu, materijalizmu i samozadovoljstvu američkoga poslijeratna razdoblja. Radio je potom razne, mahom privremene poslove, te vrlo kratko služio u mornarici (gdje je 1942. napisao prvi roman More i ja smo braća – The Sea Is My Brother; objavljen postumno 2011), ne mogavši se prilagoditi strogoj vojničkoj disciplini. Prepoznat kao vodeća osobnost beat pokreta te kontroverzni simbol novih društvenih kontrakulturnih vrijednosti, književnu je slavu i široku čitanost s kraja 1950-ih i 1960-ih doživio većinom kao opterećenje, odavajući se porocima, osobito alkoholu, od posljedica kojih je i preminuo.

Književna djelatnost

Pisati je započeo već u mladosti. U mnogim se tekstovima, pisanima 1936–43 (sabranima postumno 1999. u zbirci Na vrhu šikare: rane priče i ostala djela – Atop an Underwood: Early Stories and Other Writings) očituju već karakteristike njegova kasnijega stvaralaštva; većinom su to mladenačke lirske meditacije o životu prožete autobiografskim elementima. U koautorstvu s Burroughsom nastao je 1945. roman A nilski konji su se skuhali u svojim bazenima – And the Hippos Were Boiled in Their Tanks (postumno, 2008). U prvome za života objavljenome romanu Gradić i grad (The Town and the City, 1950), na podlozi vlastita iskustva, prikazao je odlazak glavnoga junaka iz male sredine u velegrad. U većini njegovih djela napisanih 1940-ih, unatoč prevladavajućem utjecaju američkoga književnika Thomasa Claytona Wolfea, očituje se samosvojna težnja ogoljelu, slobodnijem izrazu, propitivanju oblikovnih mogućnosti pripovjednoga teksta te istraživanju »novih vizija«.

Na cesti

Kerouacov drugi roman Na cesti (On the Road, 1957) najistaknutije je ostvarenje beat generacije i jedan od zapaženijih američkih romana druge polovice XX. stoljeća. Iako je bilješke počeo raditi već potkraj 1940-ih, roman je, nakon mnogobrojnih neuspješnih pokušaja, napisao za tri tjedna u travnju 1951. na 37 m dugačkome smotuljku papira, kako bi stvarao bez prekida u intenzitetu i ritmu pisanja. Djelo je to izrazite autobiografske podloge, podijeljeno u pet dijelova. U njem glavni junak, pripovjedač Sal Paradise opisuje nekoliko putovanja Sjedinjenim Američkim Državama u društvu karizmatičnoga sitnog kriminalca i vrsnog vozača Deana Moriartyja (oblikovanoga prema osebujnoj figuri beat generacije Nealu Leonu Cassadyju), protejskoga lika »svete lude«, utjelovljenja filozofije beat pokreta stalne stimulacije osjetila i ekstremnih duševnih stanja u potrazi za istinskim životom. Egzistencijalističko traganje za »izgubljenim blaženstvom« dvojicu prijatelja dovodi u različite pustolovne situacije, mahom povezane sa slušanjem jazz-glazbe, odavanjem seksu, alkoholu i drogama. U romanu su prikazani i odnosi s ostalim predstavnicima beat generacije (Ginsberg se primjerice pojavljuje u liku Carla Marxa, Burroughs kao Stari Bull Lee).

Osim provokativnom temom, zastupanjem antiautoritarnih stajališta, nekonvencionalnim ponašanjem likova i slobodnim opisima seksa i uživanja opijata, roman je pozornost privukao i osebujnim stilom pisanja. Pisan je uličnim govornim izričajem uz uporabu slenga, razbarušenim poetičnim stilom ekstatične intonacije žive riječi što ga je Kerouac prozvao »spontanom prozom« te ga opisivao u više navrata (Osnove spontane proze – Essentials of Spontaneous Prose, 1957; Principi i tehnike moderne proze – Belief and Technique for Modern Prose, 1958). Kako bi stvarao poput »medija u transu«, koristio se tehnikom tzv. brzoga skiciranja (sketching technique), a na njega je izrazito utjecala i jazz-glazba (bebop) 1940-ih, koje je ritam, spontanost i nadahnuće pokušao primijeniti na pripovjednu prozu. Tim je nastojanjima donekle blizak i tradiciji romana struje svijesti (James Joyce, William Faulkner), a uzvišenom retorikom svom učitelju Wolfeu te Waltu Whitmanu.

Konzervativna kritika s kraja 1950-ih isticala je uglavnom hedonizam i društvenu neprilagođenost glavnih junaka, zanemarujući duhovnu dimenziju djela koja je Kerouacu bila osobito važna. Roman je smatrao svojevrsnom potragom za bogom, a odlazak dvojice prijatelja u nepoznato, s jednoga kraja Sjedinjenih Američkih Država na drugi, porivom za pomicanjem psihofizičkih granica sakupljanjem transformativnih iskustava kao prirodnoga procesa inicijacije u zrelost, odnosno simboličke potrage za unutarnjim autoritetom (»izgubljenim ocem«). Ideja divljega prostranstva, poput Divljega zapada, u središtu kojega je pojedinac u težnji za samoostvarenjem, okosnica je američke mitologije koju Kerouac romanom nadograđuje. To je djelo istodobno oda mladosti i idealizmu Amerike te kritika tranzicije koja je pogodila američko društvo nakon Drugoga svjetskog rata, svojevrsna rascijepa između konzervativnih i liberalnih vrijednosti što je svoj vrhunac imao u kontrakulturnim pokretima 1960-ih.

Ostala djela

Nakon velikog uspjeha romana Na cesti slijedili su mahom labavo strukturirani romani također autobiografskih elemenata, pisani »u pokretu«, koji prate pojedine faze njegova nekonvencionalnog života te su zamišljeni kao poglavlja u golemoj jedinstvenoj cjelini koja je trebala biti nalik ciklusu Marcela Prousta, životnom ostvarenju Legenda o Duluozu (The Legend of Duluoz): Dharmine skitnice (The Dharma Bums, 1958), o iskustvu samovanja na planini, potrazi za budističkim prosvjetljenjem te pozivu na duhovnu slobodu onkraj društvenih i civilizacijskih zahtjeva, Podzemnici (The Subterraneans, 1958), o ljubavi pisca i Afroamerikanke u okruženju bitničkoga San Francisca, Doktor Sax (Doctor Sax, 1959), o vizijama koje je doživio kao dječak, Maggie Cassidy (1959), o srednjoškolskoj ljubavi i odrastanju u rodnome gradiću, Tristessa (1960), o boravku u Ciudad de Méxicu te odnosu s meksičkom prostitutkom. Zapažena je i zbirka dnevničkih zapisa Usamljeni putnik (Lonesome Traveler, 1960), romani Big Sur (1962), svojevrstan nastavak romana Na cesti, u kojem protagonist Jack Duluoz, piščev alter ego, pokušava pronaći mir u kalifornijskoj divljini, Anđeli očaja (Desolation Angels, 1965), Satori u Parizu (Satori in Paris, 1966), o putovanju u Francusku kako bi istražio vlastito podrijetlo i dr.

Pisao je i poeziju (posmrtno objavljene zbirke Raštrkane pjesme – Scattered Poems, 1971; Stari ponoćni anđeo – Old Angel Midnight, 1973; Knjiga haiku pjesama – Book of Haikus, 2003., i dr.), među kojom se ističe poema Blues Méxica (Mexico City Blues, 1959), te eseje i književne kritike (zajedno s novelama objavljene posmrtno 1993. u knjizi Dobra plavuša i druga djela – Good Blonde & Others). Dugogodišnja korespondencija s Ginsbergom (Jack Kerouac i Allen Ginsberg: pisma – Jack Kerouac and Allen Ginsberg: The Letters) objavljena je 2010.

Ostavština

Svojim književnim eksperimentima, kreativnom pobunom, nomadskim boemskim životnim stilom, pacifizmom, antimaterijalizmom, traganjem za autentičnošću i zanimanjem za duhovnost ostvario je golem utjecaj na američku kulturu 1960-ih i kasnije, osim književnosti (Ken Kesey i dr.) osobito na glazbu (Bob Dylan, Patti Smith, Tom Waits i dr.) i film (tzv. filmovi ceste – road movies). Zbog kontroverzne reputacije isprva neprepoznat od dijela kritike i akademske zajednice, u novije doba njegov se opus pomnije sagledava u odnosu na američku tradiciju (Mark Twain, Herman Melville, Ralph Waldo Emerson, Henry David Thoreau, Whitman i dr.).

Roman Na cesti u Hrvatskoj je prvi put objavljen 1971., u prijevodu Nade Šoljan. U hrvatskoj književnosti Kerouac je imao recepciju kao glavni predstavnik bitničke poetike; njegov se utjecaj očituje u tzv. prozi u trapericama te u opusima Borisa Marune, Borivoja Radakovića i Voje Šindolića.

Citiranje:

Kerouac, Jack. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kerouac-jack>.