kreda (mletački tal. creda < lat. creta, po grč. otoku Kreti).
1. Sedimentna stijena, zemljasti kalcijev karbonat. Bijele je do sivkaste boje, ovisno o onečišćenjima, te vrlo porozna. Pojavljuje se u masivnim, jednolikim slojevima ili vrlo tankim slojevima odijeljenima šejlom. Nastala je kao rezultat sedimentacije kalcita uz nepotpunu litifikaciju. Sastoji se od fosilnih vapnenastih ljuštura foraminifera (krednjaka) i drugih sitnih životinjica. Tvori na nekim mjestima velika ležišta (otok Rügen, Danska, sjeverna Francuska i dr.). Upotrebljava se kao pigment, kao sirovina za kit, kao kreda za pisanje, punilo za gumu, prašak za poliranje i dr.
2. U geološkoj kronologiji Zemlje najmlađi period mezozoika, nakon jure i prije prvoga kenozojskog perioda paleogena (od prije 143,1 do prije 66 milijuna godina; → kronostratigrafija). Započinje približno prvom pojavom amonita Berriesella jacobi, a završava iridijskom anomalijom koja je u vezi s glavnim horizontom masovnog izumiranja koje je obuhvatilo dinosaure, amonite, morske gmazove, leteće gmazove, rudiste, mnogobrojne vrste školjkaša, koralja, briozoja, foraminifera, vapnenačkih nanofosilia, i dr. Dijeli se na donju (od prije 143,1 do prije 100,5 milijuna godina) i gornju kredu (od prije 100,5 do prije 66 milijuna godina).
Raspad »superkontinenta« Pangea, koji je počeo tijekom gornjega trijasa, završio je u kredi kada su formirani današnji kontinenti, iako ne na današnjim pozicijama. Početkom krede Gondvana je još bila cjelovita i samo malim dijelom spojena s Laurazijom. Potkraj krede došlo je do odvajanja Južne Amerike, Antartike i Australije od Afrike te otvaranja južnog Atlantika i Indijskog oceana. Ocean Tetis, smješten između Laurazije na sjeveroistoku, Afrike na zapadu i Indije te Antarktike i Australije na jugu, kontinuirano se sužavao, a plitka mora prekrivala su središnji dio Sjeverne Amerike i Laurazije. Na vrhuncu kredne transgresije iznad mora se nalazila samo trećina današnjih kopnenih površina. Ledenjaci su postojali samo na visokim planinskim masivima pri višim geografskim širinama. Globalno zatopljenje trajalo je do kraja razdoblja zbog jakih vulkanskih aktivnosti koje su stvarale velike količine ugljikova dioksida.
Kredno razdoblje bilo je obilježeno razmjerno toplom klimom i visokom eustatičkom razinom mora. Oceani i mora bili su na kraju krede napučeni gmazovima, amonitima i rudistima, a kopno dinosaurima. Istodobno pojavile su se nove vrste sisavaca i ptica, kao i biljke cvjetnjače. U donjoj su se kredi prvi put pojavile kritosjemenjače, i to jednosupnice i dvosupnice. Među najstarijim su oblicima rodovi Magnolia, Liriodendron i Eucalyptus. U gornjoj kredi kritosjemenjače su već bile vrlo raširene. Istodobno su se znatno proširile ranije mezozojske golosjemenjače poput četinjača, a javile su se i prve cvjetnice i trave.
Kopneni sisavci bili su sitni i sporedni dio faune u kojoj su dominirali arhosaurijski gmazovi, posebice dinosauri (Iguanodon, Tyrannosaurus, Brontosaurus i dr.). Pterosauri, leteći gmazovi, bili su česti, ali je potkraj krede došlo do širenja ptica, tako da su kraj krede dočekale samo dvije visoko specijalizirane porodice letećih gmazova. Tijekom krede došlo je do znatnog širenja kukaca, pojavili su se mravi, termiti, leptiri, moljci, skakavci, zrikavci i mušice. U moru su živjele raže, morski psi i druge ribe, te morski gmazovi (ihtiosauri, plesiosauri i mosasauri), amoniti, belemniti i školjkaši rudisti, koji su u velikim masama živjeli u plitkim prostorima Sredozemnog mora. Svi su izumrli tijekom krede. U moru su bili značajni i drugi školjkaši, zatim ježinci, koralji, foraminifere. Bilo je i vapnenačkih alga.
