lan (Linum), rod jednogodišnjih biljaka iz porodice lanova (Linaceae), s više od 180 različitih vrsta, pretežno raširenih u umjerenom i suptropskom pojasu sjeverne polutke. Gotovo su sve vrste divlje, neke se uzgajaju kao ukrasne biljke, a za proizvodnju vlakna i sjemena uzgaja se isključivo pitomi lan (Linum usitatissimum), s tankom uspravnom stabljikom, cjelovitim, uskim listovima i zrakasto simetričnim, peteročlanim, modrim ili bijelim cvjetovima. Plod je peterogradan okruglasti tobolac, zašiljen na vrhu, koji sadrži do deset sjemenki. Prema tipu grananja, visini stabljike i drugim osobinama razlikuju se predivi lan (uzgaja se za vlakno iz stabljike), koji ima stabljiku visine 60 do 120 cm, razgranatu samo u vršnome dijelu, i uljani lan (za ulje iz sjemena), koji ima kratku, razgranatu stabljiku (40 do 60 cm), s većim brojem tobolaca (35 do 50).
Lan je najstarija uzgajana tzv. tekstilna biljka, a vjerojatno i najstarija uljevita oranična kultura. Kao prediva biljka bio je poznat već u kameno doba, njegovo se sjeme koristilo kao hrana. Uzgajao se od VI. ili V. tisućljeća pr. Kr. u Mezopotamiji, od IV. ili III. tisućljeća pr. Kr. u Egiptu, potom su ga kultivirali Židovi, stari Grci i Rimljani. U Europi su nađeni tragovi uzgoja lana iz mlađeg kamenog doba, stoga je moguće da su ga europski narodi uzgajali ne znajući za kulturu lana u Egiptu. Sitnosjemeni (predivi) lan podrijetlom je iz jugoistočne Azije, raširio se iz svojeg izvornoga podneblja na sva područja koja imaju prihvatljivo stanište te vlažnu i hladnu klimu, a krupnosjemeni (uljani) iz sjeverne Afrike ili iz Sredozemlja, te se uzgaja u zemljama s umjerenom kontinentalnom klimom. U Europi je u X. st. laneno vlakno bio važan izvozni proizvod, Flandrija i Normandija razvile su laneni tkalački obrt u XI. st. Preradba lana bila je od XVI. do XVII. st. najzastupljenija i najrazvijenija u Nizozemskoj, Belgiji, Šleskoj, Engleskoj i Irskoj. U svijetu se 2020–23. lan uzgajao na površini od 4,5 milijuna ha (uljani lan na 4,26 milijuna ha, predivi lan na 0,24 milijuna). Lan za proizvodnju vlakna i ulja uzgaja se najviše u Kazahstanu, Rusiji, Kanadi, Kini, Indiji, Velikoj Britaniji te SAD-u. U Europskoj uniji vodeći je proizvođač Francuska. U Hrvatskoj se lan uzgajao do 1990., kada su prestale raditi kudjeljara i lanara u Črnkovcima kraj Donjega Miholjca i Viškovcima kraj Đakova, a najveće površine pod lanom (4793 ha) u nas zabilježene su 1946–50., s prosječnim prinosom vlakna 1,3 t/ha.
Nagli razvoj jeftinije i sigurnije proizvodnje kemijskih vlakana nije uspio istisnuti prirodna vlakna, od kojih se izrađuje ekološki prihvatljivija i ugodnija odjeća (osobito je cijenjen lan uzgojen na ekološki način). Hrvatske narodne nošnje i čipke također su izrađene od lana.
Laneno je vlakno jedno od najčvršćih, čvrstoća lanenoga konca na kidanje, pri istoj debljini, gotovo je dva puta veća od čvrstoće pamučnoga i tri puta od svilenoga konca. Lanene tkanine otporne su na truljenje i dugo se nose, hladna su opipa zbog dobre toplinske vodljivosti, pa su u vrućoj klimi najprikladnija odjeća. Zbog svojih svojstava lan je nazivan »svilom sjevera«.
Danas je proizvodnja i preradba lana u svijetu visoko mehanizirana i industrijalizirana. Iskorištavaju se svi dijelovi biljke, vlakno se dobiva iz stabljika koje se čupaju u tzv. žuto-zelenoj zrelosti, a čupanje se obavlja specijaliziranim strojevima (čupačima), koji istodobno odvajaju tobolce od stabljike. Vlakanca se iz lȉka, kore stabljike, izdvajaju maceracijom (močenjem) u vodi i mehaničkom obradbom. Maceracija se obavlja u bazenima s toplom vodom u koje se dodaju enzimi za razgradnju pektina ili čiste kulture pektolitičkih bakterija. Nakon močenja, ispiranja i sušenja drvenasti se dijelovi lome na rebrastim valjcima, a potom se od vlakna odvoje izlomljene čestice (pozder). Proizvod koji tako nastaje naziva se povjesmo. Grebenanjem povjesma otpadne kučina, koja se sastoji od kratkih, međusobno isprepletenih vlakana i drvenastih čestica. Uz tradicionalnu maceraciju, sve se češće primjenjuju i suvremene metode suhe preradbe te biotehnološki postupci enzimske razgradnje, koji omogućuju smanjenje potrošnje vode i ekološki prihvatljiviju proizvodnju vlakna.
Kratko vlakno (kučina) rabi se za izradbu konopa, brtvljenje, te u graditeljstvu. Od kratko rezanih prirodnih vlakana odvojenih od drvenastih dijelova stabljike proizvode se role ili ploče za izolaciju krovova, potkrovlja i pregradnih zidova montažnih kuća. Lanena se vlakna koriste i u automobilskoj industriji. Laneni pozder rabi se za gorivo, stelju te za proizvodnju izolacijskoga materijala, ploča, iverica, kartona i etanola. Žetva uljanoga lana obavlja se žitnim kombajnom u tzv. tehnološkoj zrelosti, kada je sjeme potpuno zrelo. Sjemenke uljanoga lana sadržavaju 38 do 45% ulja. Laneno ulje pripada skupini lakosušivih ulja, s jodnim brojem 150 do 200. Koristi se ponajprije u tehnološke svrhe, ali i u prehrani. Najvećim dijelom služi za proizvodnju firnisa, boja i lakova te ostalih zaštitnih premaza. Primjenjuje se i u proizvodnji sapuna, linoleuma, uljanoga platna, tiskarske tinte, kitova, gume te u drugim granama industrije. Ulje je bogat izvor masnih kiselina, od kojih su najvažnije linolenska i linolna kiselina, bitne u ljudskoj prehrani. Sjeme uljanoga lana koristi se u prehrambenoj industriji. Cijelo sjeme rabi se kao sastojak u smjesi za ptičju hranu. Lanene pogače visoko su koncentrirana krma za domaće životinje, sadržavaju 30 do 36% bjelančevina. Vlakno uljanoga lana koristi se za, uglavnom specijaliziranu, proizvodnju papira (npr. papir za proizvodnju novčanica ili za crtanje). Lan djeluje kao blagi crijevni regulator pri konstipaciji, a laneno je sjeme sredstvo za zaustavljanje proljeva. Sluz oblaže sluznicu, pomažući pri upali sluznice želuca, crijeva, ždrijela i usne šupljine. Laneno brašno, dobiveno mljevenjem lanenih pogača, koristi se kao kataplazma, kao oblog kod čireva, flegmone, opeklina i upala respiratornog trakta. Sterilni laneni konac (Filum lini sterile), koij se koristi u veterinarskoj kirurgiji kao neresorbirajući materijal za šivanje, sastoji se od likovnica iz lana (longitudinalno izduženih sklerenhimskih vlakana). Nakon enzimske razgradnje pektina u središnjoj lameli, ostaju likovnice, sastavljene isključivo od celuloze, koje se prerade u konac.
