linolna kiselina (lat. linum: lan + oleum: ulje), dvostruko nezasićena masna kiselina s 18 ugljikovih atoma (C18:2) sustavnoga imena cis, cis-Δ9, Δ12-oktadekadienska kiselina molekulske formule CH3(CH2)4CH=CHCH2CH=CH(CH2)7COOH. Nalazi se u obliku glicerida u biljnim uljima (lipidi) iz sjemenki konoplje, suncokreta, grožđa, sezama i bundeve. Pronalazi se i u bademima, opunciji, arganu i noćurku. Primijenjena lokalno, pokazuje pozitivan učinak na održavanje i obnavljanje epidermalne barijere. Srodna joj je trostruko nezasićena linolenska kiselina CH3CH2CH=CHCH2CH=CHCH2CH=CH(CH2)7COOH. Prva se označava kao ω-6 (omega-6) jer se znakom ω označava položaj prve dvostruke veze na ugljikovom atomu brojeno sa suprotne strane karboksilne skupine, a druga kao ω-3 (omega-3) masna kiselina. Budući da ih sisavci ne mogu sintetizirati, riječ je o esencijalnim masnim kiselinama. Kombinacija tih dviju esencijalnih masnih kiselina katkad se pogrešno naziva vitamin F.
Linolnu i linolensku kiselinu otkrili su 1923–29. američki liječnik Herbert McLean Evans (1882–1971) te profesor botanike George Oswald Burr (1896–1992). Prekomjernim unosom linolne kiseline putem hrane dolazi do povećane ekspresije enzima ciklooksigenaze-2 (COX-2) što dovodi do nastanka proupalnih eikozanoida (derivati arahidonske kiseline). U današnjem zapadnjačkom načinu prehrane omjer omega-6 i omega-3 masnih kiselina iznosi čak 15 : 1. Neka su istraživanja pokazala da smanjenje toga omjera može smanjiti pojavu upalnih procesa.
