Sumerani, stanovnici Sumera (južne Mezopotamije). Prva se naselja datiraju oko 4500. pr. Kr. Sumerani su nepoznata podrijetla i pradomovine. Oko 1750. pr. Kr. stopili su se s Akadijcima, nakon čega su kao narod iščeznuli. Od Sumerana potječe klinovo pismo, te organizacija i izgradnja gradske kulture tipa hramskoga grada-države (ensi), a niz stečevina njihove kulture čini osnovu kasnijih kultura stare Srednje Azije. Za razliku od susjednih naroda i zemalja toga doba, rano su razvili pismo, poljoprivredu, trgovinu, društvenu i vojnu organizaciju, obrt, književnost i kozmogoniju, u čem su prednjačili u najranijoj povijesti čovječanstva. Prvi su u svijetu razvili školstvo (u Nipuru je otkrivena škola otprilike iz 2000. pr. Kr., u kojoj je pronađen i najstariji knjižnički katalog). Sumerani su prvi pisali poljoprivredne, farmakopejske i druge rasprave, prvi su organizirali dvodomnu državnu skupštinu. Oko 2350. pr. Kr. Lugalzagizi, vladar Uruka, ujedinio je Sumer i osvojio zemlje od Perzijskoga zaljeva do Sredozemlja. Imperij je ubrzo osvojio akadski vladar Sargon I. Gutejci i Lulubi, pastirski narodi s iranske visoravni, provalili su oko 2150. pr. Kr. u Sumer; Gutejci su ondje vladali više od sto godina. Sumerska se država obnovila pod trećom dinastijom iz Ura (oko 2070. pr. Kr.) i ubrzo je dosegnula nekadašnju veličinu proširenjem vlasti do sjevera Sirije i do Elama. U tzv. sumerskoj renesansi, u vrijeme izgradnje monumentalnih građevina, službeni akadski jezik bio je zamijenjen sumerskim. Oko 1700. pr. Kr., za Hamurabija, Sumer je ušao u sastav babilonske države. Sumerani su podigli najmanje dvanaest velikih gradova, od kojih su najpoznatiji bili Ur, Uruk, Nipur i Lagaš.
O Sumeranima se ništa nije znalo dok nisu arheološka istraživanja, sredinom XIX. st., iznijela na svjetlo mnogobrojne ostatke njihovih arhitektonskih spomenika, djela likovne umjetnosti i glinene pločice s književnim i drugim tekstovima. U arhitekturi je najmonumentalnija građevina bio veliki gradski hram, zidan od opeka, koji se razvio u piramidalni zigurat, središnji arhitektonski objekt svakoga sumerskoga grada-države. U skulpturi se pojavljuju votivne figure, reljefi na stelama s ratnim i obrednim prizorima te reljefi na cilindričnim pečatima. Od bogate sumerske literature sačuvani su mnogobrojni mitološki tekstovi, molitve bogovima i vladarima, priče, poslovice, moralizatorski tekstovi, gospodarski dokumenti, itd. Među mitološkim tekstovima ističu se poema o rođenju Nanara, mit o raju, o prvom čovjeku, te ep o Gilgamešu. Religija je bila naturalistički politeizam (Anu – bog neba, Nanar – mjeseca, Utu – sunca, Inana – planeta Venere, Enki – vode, Enlil – vjetra i oluje, stvoritelj svijeta). Uz pretežno personificirane prirodne sile postoji i velik broj demona. U borbi protiv demona istaknutu ulogu imala je magija, u koju je bilo upućeno samo svećenstvo, specijalizirano u nizu služba (pjevač, narikač, zaklinjač, čarobnjak, gatalac).