Bush [buš], George Walker, američki političar (New Haven, Connecticut, 6. VII. 1946). Sin Georgea Herberta Busha. Nakon što je 1968. završio povijest na Sveučilištu Yale, do 1973. služio je u Zrakoplovnoj nacionalnoj gardi Texasa, a 1975. diplomirao je na Harvardskoj poslovnoj školi. Zatim U Texasu je do 1986. radio u naftnoj industriji te 1989–94. bio suvlasnik bejzbolskoga kluba Texas Rangers. Kao republikanski kandidat izabran je 1994. za guvernera Texasa (na položaju 1995–2000; reizabran 1998). Promičući »suosjećajni konzervativizam«, za predsjednika SAD-a izabran je u studenome 2000. tijesno pobijedivši demokratskoga kandidata, tadašnjeg potpredsjednika Ala Gorea (pošto je Vrhovni sud u prosincu prekinuo reviziju glasačkih listića u Floridi); na položaju je bio 2001–09. Premda je naglasak isprva stavio na unutarnju politiku, u kojoj je proveo porezno rasterećenje (poglavito za imućnije), obrazovnu reformu te proširenje zdravstvenih pogodnosti za umirovljenike, predsjednikovanje mu je umnogome obilježeno terorističkim napadom Al-Qaide na New York i Washington (11. IX. 2001) te inozemnim vojnim angažmanima. Zadobivši rekordnu potporu javnosti, donio je odredbe o pojačanju sigurnosnih mjera (usporedno odobrivši kontroverzni tajni program ilegalnog prisluškivanja) te osnovao Ured za domovinsku sigurnost (od 2002. Ministarstvo domovinske sigurnosti), a u listopadu 2001. započeo je vojnu intervenciju u Afganistanu kojom je ubrzo svrgnut talibanski režim (koji je skrivao vođu Al-Qaide Osamu bin Ladena). Propagirajući »rat protiv terorizma« (tzv. Bushova doktrina o preventivnom djelovanju te promicanju demokratskih i slobodnotržišnih načela), s potpredsjednikom Dickom Cheneyem kao sukreatorom vanjske politike, osobit je pritisak od 2002. vršio na Irak, Iran i Sjevernu Koreju, a napose je iračkoga vođu Sadama Huseina optuživao za poticanje međunarodnoga terorizma i posjedovanje oružja za masovno uništenje. Ishodivši potporu Kongresa, u ožujku 2003. započeo je u Iraku vojnu operaciju (uz pomoć britanskih snaga) koja je rezultirala Huseinovim padom, ali je ondje slijedila oružana pobuna protiv američkih snaga. Osim toga, bio je izložen kritikama međunarodne zajednice zbog kršenja ljudskih prava, napose u logorima Guantánamo na Kubi i zatvoru Abu Graib (Abu Ghraib) u Iraku. Istodobno je podupro širenje NATO-a, diplomatski osigurao okončanje libijskoga programa proizvodnje oružja za masovno uništenje te pokrenuo do tada najopsežniji program borbe protiv AIDS-a u pogođenim zemljama. Reizabran je za predsjednika 2004 (pobijedivši demokrata Johna Kerryja), a drugi mu je mandat obilježen ponajprije razornim uraganom Katrina koji je u kolovozu 2005. pogodio južnu obalu SAD-a, pri čemu je nedostatna reakcija vlasti dodatno produbila krizu. Od tada neprekidno gubeći na popularnosti (2006. republikanci su izgubili kontrolu u oba doma Kongresa), nije uspio provesti najavljene reforme imigracijskoga sustava i socijalnog osiguranja, mada je ishodio imenovanje dvojice konzervativnih sudaca u Vrhovni sud. Pošto je gospodarstvo nakon razdoblja umjerenoga rasta BDP-a i pada nezaposlenosti u prosincu 2007. zapalo u recesiju (iduće godine produbljenu slomom financijskoga sustava), u listopadu 2008. odobrio je znatnu državnu pomoć financijskim institucijama, autoindustriji te kućevlasnicima. U vanjskoj politici nastavio je jačati vojnu prisutnost u Afganistanu i napose u Iraku, u kojem je do 2008. uglavnom obuzdan građanski rat, te je dogovoreno povlačenje američkih postrojbi do 2011. Pokrenuo je također međunarodne programe za suzbijanje tuberkuloze i malarije. Objavio je memoarsku knjigu Prekretnice (Decision Points, 2010).
