struka(e):
Gurnah, Abdulrazak
engleski pisac zanzibarskoga podrijetla
Rođen(a): Zanzibar, 20. XII. 1948.

Gurnah [gu'rna], Abdulrazak, engleski pisac zanzibarskoga podrijetla (Zanzibar, 20. XII. 1948). Rođen u muslimanskoj obitelji jemenskih korijena, zbog nasilja nad zanzibarskim Arapima nakon državnoga prevrata 1964 (→ zanzibar, Povijest) izbjegao je 1968. u Englesku. Diplomirao je 1976 (Christ Church College) te doktorirao 1982 (University of Kent) u Canterburyju, gdje je od 1985. do umirovljenja 2018. predavao englesku i postkolonijalnu književnost. Obilježen emigrantskim iskustvom, pod raznorodnim književnim utjecajima u rasponu od stare arapske i perzijske poezije, preko djela Williama Shakespearea do suvremenih postkolonijalnih pisaca poput V. S. Naipaula i J. M. Coetzeeja, razvija opće teme izbjeglištva, rata, sjećanja, osjećaja nepripadanja stranoj životnoj sredini te dubokih posljedica kolonijalizma na pojedinca i afričko društvo, oblikujući ih osobitim engleskim izričajem s elementima materinskoga svahilskoga jezika, kao i arapskoga, njemačkoga te više afričkih jezika. Te su značajke prisutne već u prvome romanu Sjećanje na odlazak (Memory of Departure, 1987), o dječaku koji, bježeći od nasilja i bijede rodnoga kraja, bolji život pokušava pronaći kod rođaka u Keniji, no ondje ponižen, vraća se u nesretne okolnosti svoje obitelji, kao i u sljedećem, Hodočasnikov put (Pilgrims Way, 1988), o životu afričkoga izbjeglice suočena s rasističkim okružjem u Engleskoj i opterećena traumatičnim sjećanjima na domovinu. Prijelomno mu je djelo roman Raj (Paradise, 1994), pisan pod utjecajem Josepha Conrada, o odrastanju dječaka Yusufa koji, putujući u »srce tame« kontinentalnoga dijela Afrike, nakon što ga je otac prodao nekomu trgovcu da isplati dug, zapaža kako su tradicionalne oblike života zauvijek promijenile posljedice kolonijalnih politika. Probleme identiteta i odnosa izbjeglice prema onomu od čega je izbjegao te pokušaju (pre)oblikovanja prošlosti koji se na kraju osvijetli kao zabluda samoprijevare osobito je propitivao u romanima Diveći se tišini (Admiring Silence, 1996) i Kraj mora (By the Sea, 2001), dok je roman Odmetnuće (Desertion, 2005) daljnja razradba problema izmještenosti likova u nerazrješivu raskoraku između kultura i kontinenata, nedavne kolonijalne prošlosti i postkolonijalne izbjegličke sadašnjosti. U Gurnahovu književnome svijetu sve je podređeno trajnoj i nezaustavljivoj mijeni, što je vidljivo i u zapaženu romanu Zagrobni životi (Afterlives, 2020), o pogubnu utjecaju njemačke kolonijalne prisutnosti u Africi početkom XX. st. Uredio je Oglede o afričkome pisanju I–II (Essays on African Writing 1: A Re-evaluation, 1993; Essays on African Writing 2: Contemporary Literature, 1995) te Cambridgeov priručnik o djelu Salmana Rushdieja (The Cambridge Companion to Salman Rushdie, 2007). Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2021. Ostali romani: Dottie (1990), Posljednji dar (The Last Gift, 2011), Oporo srce (Gravel Heart, 2017).

Citiranje:

Gurnah, Abdulrazak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gurnah-abdulrazak>.