struka(e): strane riječi | religija
ilustracija
DIOSKURI, detalj antičke vaze, Pariz, Bibliothèque nationale

Dioskuri (grčki Δıόσϰουροı, Diόskouroi: Zeusovi sinovi; latinski Dioscuri ili Gemini: Blizanci), u grčkoj mitologiji, božanski blizanci. Majka im je Leda, supruga spartanskoga kralja Tindareja, odakle im stariji naziv Tindaridi (grčki Τυνδαρίδαι, Tyndarídai); Kastor (grčki Κάστωρ, Kástōr: svijetli, blistavi; latinski Castor) bio je Tindarejev sin te stoga smrtan, a Polideuk (grčki Πολυδεύϰης, Polydeúkēs: velesjajni), odnosno Poluks (latinski Pollux), Zeusov sin te stoga besmrtan. U grčkoj mitografiji Kastor i Polideuk spominju se i kao »spartanski Dioskuri«, naspram »tebanskih Dioskura« kako se nazivaju Amfion i Zet. Stalan motiv u grčkoj književnosti (Homerova Odiseja, Pindarove Pitijske ode), više su se puta sukobljavali s drugim junačkim parovima; kada su njihovu sestru Helenu oteli Tezej i Piritoj, Dioskuri su uz pomoć arkadijskih i spartanskih četa poharali Atiku i osvojili Atenu. Najvažniji okršaj imali su s braćom Linkejom i Idom; prema najranijoj inačici mita posvadili su se oko stoke koju su zajedno oteli u Arkadiji pa je Linkej ubio Kastora, a Polideuk se osvetio usmrtivši Linkeja, dočim je Idu gromom smaknuo Zeus. U kasnijoj inačici Dioskuri su oteli Linkejeve i Idine zaručnice, lijepe sestre Febu i Hilairu, Leukipove kćeri ili Leukipide, koje su im rodile sinove Anaksija (ili Anogona), odnosno Mnasinusa (ili Mnesileja); u sukobu su poginuli Linkej i Ida, a prema većini verzija priče i Kastor. Polideuk je svoju besmrtnost podijelio s bratom tako da su braća naizmjence jedan dan živjela u Hadu, a jedan na Olimpu.

Dioskuri su sudjelovali u pohodu Argonauta, u lovu na kalidonskoga vepra, na pogrebnim igrama za Peliju i Heraklovim igrama u Olimpiji. U Kolhidi su osnovali grad Dioskurijadu (grčki Διοσϰουριάς, Dioskouriás). U Argu im je bio posvećen hram, a u Pefnu u Lakoniji brončani kipovi.

Štovanje Dioskura u Rim je pristiglo iz grčkih kolonija u Italiji. Prema legendi 499. pr. Kr. pomogli su Tarkviniju Oholom u bitki kraj Regilskoga jezera protiv Latinskoga saveza. Na Forumu Romanumu posvećen im je 484. hram. U likovnim je prikazima ikonografski simbol njihove bratske povezanosti bila dokana (grčki δόϰανα, dókana), dvije usporedne i okomite daske povezane jednom vodoravnom (ili dvjema), kao i dvije amfore ovijene dvjema zmijama. Prikazivani su s konjem, kopljem, mačem, šeširom i kao zvijezde. Sačuvani su antički prikazi u hramovima (Polignotova slika u Anakeju na atenskoj agori; reljef na južnome frizu riznice Sifnijaca u Delfima, oko 525. pr. Kr.; sjeverni heroon u Gölbaşiju, oko 370. pr. Kr.), na keramici (Egzekija, François-vaza), kipovima (konjanički kip na rimskom Kapitoliju, oko 120. pr. Kr.), kovanicama, oltarima i nadgrobnim stelama. Znamenit je kasnoantički rimski mozaik s prikazom Lede i Dioskura iz Triera. Kao književni likovi pojavljuju se u Doživljajima Argonauta Apolonija Rođanina, u Euripidovim tragedijama Helena i Elektra te u Teokritovim Idilama. Likovno su ih obradili Pisanello i Peter Paul Rubens, a omiljena su tema barokne i klasicističke opere. Po njima su nazvane zvijezde Kastor i Poluks u zviježđu Blizancima, također nazvanomu po njima, kao i Saturnov mjesec Polideuk. Likovi božanskih blizanaca javljaju se, u indoeuropskom mitskom sustavu, i u keltskoj, germanskoj i baltičkoj mitologiji, srodni staroindijskim Ašvinima.

Citiranje:

Dioskuri. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/dioskuri>.