Riemann [ri:'man], Georg Friedrich Bernhard, njemački matematičar (Breselenz, 17. IX. 1826 – Selasca, danas dio Verbanije, Italija, 20. VII. 1866). Matematiku je završio doktoratom (kod Carla Friedricha Gaussa) na Sveučilištu u Göttingenu 1851., gdje je predavao od 1854. i bio voditelj matematičkog odjela od 1859.
Već je u disertaciji zasnovao novi, geometrijski pristup teoriji funkcija kompleksne varijable i time utro put njezinoj širokoj primjeni u matematici i fizici. Te je metode uspješno primijenio u diferencijalnim jednadžbama, u problemu distribucije primbrojeva u skupu prirodnih brojeva, a također i u teoriji algebarskih funkcija. Posebno je važan njegov rad u geometriji. U svojem habilitacijskom predavanju O hipotezama koju geometriju uzeti kao temelj (Über die Hypothesen, welche der Geometrie zugrunde liegen, 1854) razvio je osnove geometrije generaliziranoga prostora (Riemannova geometrija), koji kao specijalne slučajeve obuhvaća i euklidski prostor i neeuklidske prostore. Riemann shvaća prostor kao mnogostrukost proizvoljnoga broja dimenzija na kojoj je a priori dana metrika lokalno određena kvadratom elementa luka 
(Riemannov prostor). Riemannova geometrija našla je značajnu primjenu u Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti. Po njem su nazvani Riemannov integral, Riemannova ploha, Riemannov tenzor, Riemannova zeta-funkcija, Riemannova hipoteza.
Riemannova zeta-funkcija 
može se prikazati i kao beskonačni umnožak ζ (s) = 2s/2s − 1 · 3s/3s − 1 · 5s/5s − 1 …, gdje su u brojnicima potencije primbrojeva. Razmatrajući tu funkciju kao kompleksnu s kompleksnim rješenjima, pretpostavio je (1859) da sve njezine netrivijalne nultočke (ζ (s) = 0) imaju realni dio jednak ½, tj. da sve leže na pravcu u kompleksnoj ravnini (Riemannova hipoteza). Hipoteza do danas nije dokazana i nije opovrgnuta, a ipak se široko primjenjuje u mnogim drugim dokazima. Ima niz posljedica, npr. da se svaki neparni prirodni broj veći od pet može napisati kao zbroj najviše pet primbrojeva. Peruanski matematičar Harald Helfgott (rođen 1977) dokazao je da se svi neparni prirodni brojevi veći od pet mogu zapisati kao zbroj tri primbroja (2013).
