astrolab (srednjovj. lat. astrolabium < biz. grč. ἀστρολάβıον, astrolábion), sprava koja je od antike do renesanse služila kao instrument za mjerenje altitude (vertikalne kutne udaljenosti od horizonta) nebeskih tijela, kao pomagalo za grafičko rješavanje zadataka iz sferne astronomije (predviđanje položaja Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda bez računanja), određivanje doba dana ili noći, određivanje geografske širine i kao učilo u poduci iz astronomije. U početku je bio drven, grubo izrađen i velikog promjera, a rabio se samo na kopnu. Smatra se da je prvi izgradio Hiparh iz Nikeje. Klaudije Ptolemej opisao je njegovu uporabu. Metalni astrolab, konstruiran u srednjem vijeku, mogao se rabiti na brodovima, tj. u navigaciji. Sferni astrolab unaprijeđena je armilarna sfera. Plosnati astrolab (astrolabium planisphaerium) osniva se na stereografskoj projekciji nebeske sfere na ravninu. Astrolab s prizmom služio je za određivanje geografskih koordinata stajališta. Danjonov bezlični astrolab služio je za vrlo točno određivanje vremena, geografskih koordinata i položaja zvijezda u trenutku prolaska zvijezde okomitom kružnicom.
