Hiparh iz Nikeje (grčki Ἵππαρχος, Hípparkhos), grčki astronom (?, oko 190. pr. Kr. – ?, oko 120. pr. Kr.). Pretpostavlja se da je najkasnije od 147. pr. Kr. živio na otoku Rodosu. Vrlo točno mjerio je položaje zvijezda i njihove prividne magnitude, koje je definirao u ljestvici od 1 do 6. Izradio je prvi veliki zvjezdani katalog s 850 zvijezda kojima je osim koordinata položaja zabilježio i magnitude. Mjerio je trajanje tropske godine i sinodičkoga mjeseca. Unaprijedio je metode predviđanja pomrčina Sunca i Mjeseca rabeći sarosov period i ekseligmos. Promatranjem pomrčine Mjeseca s različitih položaja na Zemlji, uz poznavanje udaljenosti između mjesta promatranja i primjenom geometrijskih metoda (jedna od prvih primjena triangulacije) odredio je da je udaljenost Mjeseca 59 do 67 Zemljinih polumjera (suvremena vrijednost je 60,3 Zemljina polumjera). Uspoređujući svoje podatke s podatcima iz ranijih mjerenja, otkrio je precesiju ravnodnevica uzrokovanu kolebanjem Zemljine rotacijske osi s periodom od 25 800 godina i nejednolikosti u Mjesečevu gibanju. Smatra se da je izumio astrolab i armilarnu sferu, koje je rabio tijekom izradbe zvjezdanoga kataloga. Prvi je položaje na Zemlji određivao s pomoću geografskih širina i dužina, osnovao je trigonometriju i primjenjivao je u astronomiji. Njegove je rezultate Klaudije Ptolemej uvrstio u svoja djela. Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Hipparchus) i planetoid (4000 Hipparchus).
