Atalanta (grčki Ἀταλάντη, Atalántē, latinski Atalanta), u grčkoj mitologiji, djevojka lovac. Prema jednoj verziji mita ona je kći arkadijskoga kralja Jasa i Klimene; otac ju je izložio zvijerima, othranila ju je medvjedica, a odgojili su je lovci. Sudjelovala je u pohodu Argonauta i u lovu na kalidonskoga vepra. U drugoj verziji mita ona je kći beotskoga kralja Sheneja i Klimene, a ostali su motivi isti. I arkadijska i beotska Atalanta obećala se onomu tko je u trčanju pretekne, a pobijeđene je prosce ubijala, dok je Milanion (u arkadijskoj predaji), odnosno Hipomen (u beotskoj) varkom nije nadmudrio, bacivši tri zlatne jabuke što ih je dobio od Afrodite. Atalanta je dizala jabuke i zaostala. Sa svojim ženikom predala se ljubavi u nekom božanskom gaju, pa su ih bogovi pretvorili u lavove. Likovni prikazi mita nalaze se već na vazama iz VII. st. pr. Kr., a motiv su obradili i mnogi pjesnici (Heziod, Ovidije), dramatičari (Eshil, Sofoklo, Junije Palmotić, Algernon Charles Swinburne, Georg Heym), slikari (Guido Reni, Jacob Jordaens) te glazbenici (opere Georga Friedricha Händela i Dominika Ivana Šibenčanina). Po njoj je nazvan planetoid 36 Atalante.
