Braudel [bʀɔdε'l], Fernand, francuski povjesničar (Lunéville-en-Ornois, Meuse, 24. VIII. 1902 – Cluses, Haute-Savoie, 27. XI. 1985). Diplomirao je povijest na Pariškom sveučilištu 1923., predavao u gimnazijama u Alžiru (1924–32) i Parizu (1932–35) te na sveučilištu u São Paulu (1935–37), potom na École pratique des hautes études (Škola za visoke studije) u Parizu (1936–37. istraživao je u dubrovačkom arhivu). Mobiliziran 1938., 1940–45. bio je ratni zarobljenik u Mainzu i Lübecku. Doktorirao je 1947., a od 1949. do umirovljenja 1972. bio je profesor povijesti moderne civilizacije na Collège de France. Vodeći predstavnik druge generacije analista, naslijedio je Luciena Febvrea na položajima glavnog urednika časopisa Annales (1956–68) i voditelja sekcije za društvene i ekonomske znanosti Škole za visoke studije (1956–72), a 1963. osnovao je istraživački centar Maison des Sciences de l’Homme. Međunarodni ugled stekao je već svojom prvom knjigom Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. (La Méditerranée et le Monde méditerranéen à l’époque de Philippe II, 1949), temeljenom na doktorskoj disertaciji koju je, uz oskudne istraživačke resurse (uvelike se oslanjajući na pamćenje), napisao uglavnom tijekom zarobljeništva u Njemačkoj. U toj je studiji – preferirajući umjesto političke povijesti geohistorijska razmatranja te analizu razvoja socijalnih i ekonomskih struktura (shvaćajući geografiju kao »proučavanje društva u prostoru«) – uveo model tripartitne podjele vremena na strukture »duga trajanja« (longue durée), cikluse (conjonctures) i događaje (événements), od tada ključan element njegove metodologije (ujedno jedan od najprepoznatljivijih koncepata analista). Istraživački vrhunac postigao je interdisciplinarnom studijom Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stoljeća (Civilisation matérielle, économie et capitalisme, XVe–XVIIIe siècle, I–III, 1967–79), svojevrsnom globalnom povijesti (premda i dalje s težištem na Europi) kapitalizma, u kojoj se detaljno bavio demografskim procesima, tehnologijom i urbanizacijom, proizvodnjom hrane i odjeće, prometnim i trgovinskim mrežama te usponom velikih trgovačkih gradova. Bio je koautor opsežna srednjoškolskog priručnika Aktualni svijet: povijest i civilizacije (Le Monde actuel: histoire et civilisations, 1963) koji zbog otpora nastavnika nije bio prihvaćen (Braudelov dio, o mentalitetima, identitetima i posebnostima zasebnih civilizacija, pretiskan je 1987. pod naslovom Civilizacije kroz povijest – Grammaire des civilisations), a najvažnije teorijsko-metodološke članke objavio je u zbirci Napisi o povijesti (Écrits sur l’histoire, 1969). U nedovršenoj knjizi Identitet Francuske (L’Identité de la France, I–III, 1986) isticao je francuski regionalni pluralizam i inertnost seljačkog mentaliteta tijekom stoljeća. Bio je urednik više izdanja, npr. Ekonomske i socijalne povijesti Francuske (Histoire économique et sociale de la France, I–IV, 1970–82., s Ernestom Labrousseom). Premda je njegov pristup bio i kritiziran (npr. zbog zanemarivanja uloge politike i rigidna poimanja prostorno-vremenskih struktura), smatra ga se jednim od najznačajnijih povjesničara XX. st. Dobitnik odličja komandira Legije časti, bio je član Francuske akademije od 1984.
