Čazmanski sandžak, osmanska vojno-upravna jedinica na području Slavonije. Pošto su Osmanlije 1552. osvojili Viroviticu, Čazmu (Začasna), Dubrave, Ustilonju i veliko područje koje je pripadalo kotarima Virovitičkomu, Grđevačkomu, Komarničkomu, Rovišćanskomu i Čazmanskomu, pripojili su osvojene krajeve Bosanskomu sandžaku. Osmanski vojvoda u Čazmi nastavio je s prodorima u još slobodne krajeve Slavonije, ali nije proširio svoje područje. Protuakcije hrvatskih četa, osobito od 1556., počele su dovoditi do ugroze osmanskih posjeda u Slavoniji, pa je na prijedlog bosanskog namjesnika Sofi Mehmed-paše carski divan 15. X. 1557. odobrio osnivanje novoga sandžaka u Slavoniji, nazvanoga Čazmanski ili sandžak Začasna. U njegov su sastav ušli osmanski posjedi između Save i Drave uz rijeke Ilovu i Pakru, sve do Požeškoga sandžaka. Na čelo Čazmanskoga sandžaka postavljen je Ferhad-beg Desisalić-Vuković. Središte sandžaka bilo je u Čazmi vjerojatno do polovice 1560-ih; godine 1565. Čazma je spomenuta kao središte sandžaka koji se već te godine naziva po novome središtu Pakrački sandžak, odnosno od 1593. Cernički. Do 1580. nalazio se u sklopu Rumelijskoga, a potom Bosanskog ejaleta.