struka(e): geografija, opća | povijest, opća

Colmar [kolma:'ʀ], grad u istočnoj Francuskoj, upravno središte departmana Haut-Rhin u južnom Alsaceu; 69 105 st. (2017). Smješten je na utoku rijeke Lauch (i pritoka Logelbach) u Ill, u prostranoj alzaškoj nizini na dodiru brežuljkastoga prigorja Vogeza na zapadu i Rajne na istoku. Sačuvan je srednjovjekovni dio grada s gotičkom crkvom sv. Martina (XIII–XIV. st.) i tradicionalnim kućama (XIV–XVII. st.) s drvenom okvirnom konstrukcijom karakterističnom za alzašku arhitekturu (kuće Adolf, Pfister, stara carinarnica i dr.). U bivšem dominikanskom samostanu (XIII. st.) nalazi se Muzej Unterlinden (od 1853) s vrijednom kolekcijom slika iz XV. i XVI. st. te poznatim Isenheimskim oltarom (XVI. st.) Matthiasa Grünewalda. Rodno je mjesto kipara Frédérica Augustea Bartholdija, u čijoj je kući muzej posvećen njegovu stvaralaštvu (Kip slobode, Belfortski lav i dr.). Kampus Sveučilišta Haute-Alsace u Mulhouseu. Colmar je središte vinogradarskoga kraja s prehrambenom, elektroničkom i metalnom industrijom; tiskarstvo. Mrežom kanala spojen je s Rajnom; na kanalu Rhin–Rhône industrijska je luka Colmar-Volgelsheim. Razvijen je kulturni turizam.

Prvi se put spominje 823. kao Columbarium. Ondje je franački car Karlo III. Debeli održao carske sabore 1883. i 884. Od 1226. ima status slobodnoga carskoga grada, 1354. povezao se u konfederaciju deset gradova (Dekapolis) u pokrajini Alsace, 1575. pristao je uz reformaciju, za Tridesetogodišnjega rata okupirali su ga Šveđani 1632–35. Francuzi su ga osvojili 1673., a službeno je Francuskoj pripojen 1679. Zajedno s Alsaceom od 1871. bio je dio Njemačkoga Carstva, a Francuskoj je vraćen nakon I. svjetskog rata.

Citiranje:

Colmar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/colmar>.