Compton [kɔ'mptən], Arthur Holly, američki fizičar (Wooster, Ohaio, 10. IX. 1892 – Berkeley, 15. III. 1962). Diplomirao je 1914. i doktorirao 1916. na Princetonskom sveučilištu. Radio je na Washingtonovu sveučilištu u St. Louisu (1920–23. i 1945–61) gdje je bio rektor (1945–53) te na Sveučilištu u Chicagu (1923–45), sudjelovao je u Projektu Manhattan (1942–45) kao voditelj odjela za istraživanje plutonija.
Otkrio je smanjenje energije i porast valne duljine rendgenskoga zračenja do kojega dolazi njegovim raspršivanjem na kristalima. Istodobno s Peterom Debyeom, ali neovisno, 1923. je objasnio tu pojavu (danas Comptonov efekt) srazovima fotona i elektrona, pri čemu se dio energije fotona prenosi na elektron. Definirao je valnu duljinu fotona koja odgovara energiji mirovanja neke čestice (danas Comptonova valna duljina) i time povezao valnu i čestičnu prirodu svjetlosti i tvari. U djelu Sloboda čovjeka (Freedom of Man, 1935) iznio je svoje poglede o odnosu slobode volje i determinizma, a u djelu Atomska potraga: osobni prikaz (Atomic Quest: A Personal Narrative, 1956) opisao nastanak prve atomske bombe.
Za otkriće Comptonova efekta dobio je 1927. Nobelovu nagradu za fiziku (iste godine nagrađen je i Charles Thomson Rees Wilson). Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1927), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1928) i njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1934). Po njem je nazvan planetoid (52337 Compton), a po njem i njegovu bratu fizičaru Karlu Tayloru Comptonu (1887–1954) krater na Mjesecu (Compton).