Constanţa [konsta'nca], glavni grad istoimenog okruga i luka na obali Crnoga mora, jugoistočna Rumunjska; 255 302 st. (2021). Grad se ubrzano razvija pripojenjem sjeverne Dobrudže Rumunjskoj (1878), povezivanjem željezničkom prugom s Bukureštom (1895; izgradnja željezničkog mosta u Cernavodi) i uređenjem luke (1896–1909; izvoz nafte, žitarica). Naftovodima je povezan s naftonosnim poljima i rafinerijama Ploieştija. Glavna je rumunjska (77,5 milijuna tona, 2024., glavnina ukupnoga lučkog prometa Rumunjske) i crnomorska luka te jedna od najvećih europskih luka; izgradnjom kanala Crno more – Dunav (Cernavodă) 1984. porastao je i unutrašnji riječni promet. Lučki prostor zaštićen je 9,4 km dugim sjevernim i 5,6 km dugim južnim lukobranom; marina za jahte (Tomis). Od početka Rusko-ukrajinskoga rata važna je za izvoz ukrajinskog žita, ruda, naftnih proizvoda i dr. Brodogradnja; kemijska, prehrambena i tekstilna industrija. Ribarstvo. U gradu i okolici nalaze se ostatci rimskih građevina; od novijih građevina ističu se kasino (Cazinoul; 1910) u secesijskom stilu, saborna crkva iz XIX. st. i Velika džamija (1910). Ima sveučilišta (Ovidius, osnovano 1961., prvotno kao pedagoški institut, Andrei Şaguna, osnovano 1992), pomorsku akademiju (osnovana 1872), muzeje (Nacionalni povijesni i arheološki muzej, umjetnički, etnografski, pomorski). Turizam se počeo razvijati početkom XX. st., za Karla I. (lječilište, kockarnica); u blizini (8 km) je Mamaia, poznato ljetovalište (duge pješčane plaže). Međunarodna zračna luka.
U polovici VII. st. pr. Kr. grčki stanovnici maloazijskoga grada Mileta osnovali su koloniju Tomis (Τόμις, Tómis) ili Tomi (Τόμοι, Tómoi), u rimsko doba trgovačko središte (ondje je prognan i umro pjesnik Ovidije), u doba cara Konstantina I. Velikoga obnovljenu kao Constantiana. Ostala je u sastavu Istočnorimskog Carstva do kraja VII. st. kada je napuštena. Potkraj X. Bizant je obnovio luku koja je od kraja XII. st. pod bugarskom vlašću. Oko 1300. genovski trgovci izgradili su ondje faktoriju i nazvali je Constanza, od sredine XIV. pod Kneževinom Dobrudžom, 1413. osvojili su je Osmanlije (tursko ime Küstenja, Küstendje), a 1878. pripala je Rumunjskoj.
