Cori [kɔ:'ri], Carl Ferdinand, američki biokemičar austrijskoga podrijetla (Prag, 5. XII. 1896 – Cambridge, Massachusetts, 20. X. 1984). Završio je Medicinski fakultet u Pragu (1920). Radio je na Bečkom sveučilištu te Sveučilištu u Grazu kao asistent iz farmakologije (1920–22). Od 1922. sa suprugom Gertyom Theresom Cori živio je i radio u SAD-u (u Buffalu u Institutu za proučavanje malignih bolesti, danas Roswell Park Comprehensive Cancer Center, i od 1931. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Washington u St. Louisu).
Otkrio je put razgradnje glikogena u stanicama jetre i mišića (1936) te važnost fosforilirane glukoze u metabolizmu ugljikohidrata. Sa suprugom otkriva da se glikogen razgrađuje fosforolitički s pomoću ortofosfata (Pi tj. PO43–) i enzima glikogen-fosforilaze, pri čem nastaje glukoza-1-fosfat (tzv. Corijev ester). Pokazali su da to predstavlja prvi korak u pretvorbi glikogena u glukozu, velike količine koje se nalaze u jetri i mišićju. Ti su procesi važni jer reguliraju koncentraciju glukoze u krvi i opskrbljuju tijelo zalihom glukoze tijekom intenzivne mišićne aktivnosti. Po njima se ciklus mliječne kiseline naziva još i Corijev ciklus.
Postali su prvi istraživači koji su radili s pripravkom bez stanica i sintetizirali makromolekulu – glikogen (1940), što je proturječilo dugotrajnom shvaćanju da se biosinteza makromolekula događa samo u intaktnim stanicama. Sa suprugom i Bernardom Albertom Houssayem 1947. podijelio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za istraživanje metabolizma ugljikohidrata, odnosno za otkriće puta katalitičke pretvorbe glikogena. Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1940) te Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1948). Po njemu i supruzi nazvan je asteroid 6175 Cori koji je otkrio češki astronom Antonín Mrkos (1983).
