struka(e): medicina
ilustracija
COVID-19 bolest, ilustracija virusa Sars-CoV-2. Crvenom bojom označeni su proteini šiljka (S-protein), narančastom proteini membrane (M) te žutom proteini ovojnice (E); CDC / Alissa Eckert, MSMI i Dan Higgins, MAMS

COVID-19 (akr. od engl. Coronavirus Disease 2019: bolest uzrokovana koronavirusom 2019), akutna virusna bolest uzrokovana koronavirusom SARS-CoV-2. Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom i kašljem. U težim slučajevima može se razviti upala pluća s otežanim disanjem i nedostatkom zraka, a u određenom postotku dolazi do smrtonosnog ishoda. Uzročnik bolesti COVID-19 potaknuo je u prosincu 2019. iznimno zanimanje svih relevantnih svjetskih javnozdravstvenih organizacija, kada su se u oboljelih u gradu Wuhanu u Kini razvili simptomi povišene temperature, kašlja i otežanoga disanja, s pojavom infiltrata na plućima (→ infiltracija). Prve zaražene osobe se epidemiološki vezuju uz boravak na wuhanskoj veleprodajnoj tržnici morskih i drugih živih životinja, pa se pretpostavlja da je najprije došlo do prijenosa virusa iz nepoznate životinje domaćina na čovjeka, nakon čega se nastavilo njegovo daljnje širenje s čovjeka na čovjeka. Bolest se početkom 2020. proširila i izvan Kine, zahvatila je sve kontinente, a u zahvaćenim područjima provodile su se zdravstvene mjere prevencije i praćenja bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija u ožujku 2020. proglasila je pandemiju bolesti COVID-19.

Liječenje

U liječenju bolesti COVID-19 najviše se primjenjuju antivirusna monoklonska protutijela (koja su najdjelotvornija u najranijim fazama zaraze), oralni antivirusni lijekovi (namijenjeni za što raniju primjenu nakon zaraze) te imunomodulatori (u liječenju hospitaliziranih pacijenata). Tijekom 2020. i 2021. kliničkim se studijama ocjenjivala sigurnost primjene i učinkovitost lijekova odobrenih za liječenje drugih bolesti, ili lijekova u fazi ispitivanja. To su bili: lopinavir i ritonavir (HIV-bolest), klorokin i hidroksiklorokin (malarija i neke autoimune bolesti, npr. reumatoidni artritis), interferoni za sistemsku primjenu, osobito interferon β (multipla skleroza). Istraživala se i primjena monoklonskih protutijela s djelovanjem na imunološki sustav te transfuzija plazme pacijenata koji su preboljeli bolest COVID-19, a koja sadržava protutijela na virusne antigene. Početkom srpnja 2020. Europska je komisija uvjetno odobrila stavljanje na tržište lijeka Veklury irske tvrtke Gilead Sciences Ireland UC, koji je postao prvi lijek za COVID-19 odobren na području Europske unije. Lijek se primjenjuje intravenskom infuzijom. Djelatna je tvar toga lijeka remdesivir, virusni inhibitor RNA-polimeraze (polimeraze), koji ometa proizvodnju virusne RNA sprečavajući tako umnožavanje virusa unutar stanica. Potkraj 2021. EMA je preporučila davanje odobrenja lijekovima Regkirona (proizvođača Celltrion Healthcare), Ronapreve (proizvođača Roche) i Xevudy (proizvođača GlaxoSmithKline, u suradnji s tvrtkom Vir Biotechnology), koji sadržavaju monoklonska protutijela. Monoklonsko protutijelo je protein dizajniran za vezanje na određeni antigen, u ovom slučaju na protein šiljka virusa SARS-CoV-2, čime se smanjuje sposobnost virusa da uđe u stanice organizma. Valja napomenuti da se lijek Ronapreve, osim za liječenje, može rabiti i za prevenciju bolesti COVID-19. U prosincu 2021. EMA je preporučila davanje odobrenja za primjenu lijeka Paxlovid (proizvođača Pfizer), za koji se očekuje da će smanjiti potrebu hospitalizacije osoba oboljelih od bolesti COVID-19. Riječ je o antivirusnome lijeku koji se primjenjuje peroralno (kroz usta). Djelatna mu je tvar nirmatrelvir, koja smanjuje sposobnost umnožavanja virusa SARS-CoV-2 inhibicijom aktivnosti proteaze SARS-CoV-2-3CL (potrebne za procesiranje velikoga prekursorskog proteina od kojega nastaju virusni proteini). Paxlovid također sadržava nisku dozu ritonavira, inhibitora enzimskoga sustava citokroma P450, koji usporava razgradnju nirmatrelvira, omogućujući mu tako da se dulje zadrži u tijelu. EMA je u ožujku 2022. preporučila davanje odobrenja lijeku Evusheld (proizvođača AstraZeneca), koji sadržava protutijela tiksagevimab i cilgavimab; lijek se primjenjuje za prevenciju bolesti COVID-19 prije mogućeg izlaganja virusu SARS-CoV-2, a očekivano se trajanje zaštite od virusa procjenjuje na najmanje šest mjeseci. Nadalje, preporučeno je proširenje indikacija trenutačno odobrenih lijekova u EU-u za liječenje imunosnih bolesti, Kineret (anakinra) (proizvođača Swedish Orphan Biovitrum) i RoActemra (proizvođača Roche), za primjenu u liječenju bolesti COVID-19. Smatra se da ta dva lijeka pomažu u smanjenju upale koja je u vezi s bolešću COVID-19, odnosno u smanjenju oštećenja donjih dišnih puteva, sprečavajući tako razvoj teškoga respiratornog zatajenja.

Cjepiva

Utrka za razvoj cjepiva (→ cijepljenje) protiv koronavirusa SARS-CoV-2 bez presedana je u povijesti medicine. Naime, razvoj cjepiva u pravilu je vrlo složen postupak koji traje približno deset godina, ali u borbi protiv bolesti COVID-19 cjepivo se nastojalo dovršiti u roku od 12 do 18 mjeseci. Neke farmaceutske tvrtke rabe nov pristup razvoju cjepiva koji, umjesto oslabljenoga ili mrtvoga virusa, ili njegovih izlučevina (antigena), sadržava gensku informaciju za sintezu jednoga virusnoga proteina. Budući da virus SARS-CoV-2 ulazi u stanice s pomoću proteina na svojoj površini, tzv. proteina šiljka (engl. spike protein, S-protein), većina cjepiva sadržava upravo protein šiljka kao antigen, odnosno nukleinsku kiselinu koja nosi informaciju za taj protein. Cjepiva protiv virusa SARS-CoV-2 mogu se podijeliti u četiri skupine. Prva skupina cjepiva sadržava umrtvljen, odnosno inaktiviran virus SARS-CoV-2 koji ne može izazvati bolest (cjepivo francuskoga proizvođača Valneva). Druga su skupina proteinska cjepiva u kojima je sadržan sintetizirani i pročišćeni protein šiljka koronavirusa (cjepiva proizvođača Novavax, Sanofi, GlaxoSmithKline i HIPRA). Treća su skupina tzv. vektorska cjepiva (cjepiva proizvođača AstraZeneca i Oxfordskoga sveučilišta te proizvođača Johnson & Johnson / Janssen); u bezopasni adenovirus (primjerice serotipovi 5 ili 26, ljudski ili iz čimpanze) ugradi se gen za protein šiljka koronavirusa i takav je virusni vektor sadržan u cjepivu. Četvrtu skupinu čine cjepiva utemeljena na nukleinskim kiselinama, DNA ili mRNA (nukleinske kiseline). Cijepljenje s pomoću mRNA razmjerno je nov pristup te donedavno nije bilo odobreno ni jedno takvo cjepivo; molekula mRNA ugrađena je u lipidne nanočestice kako bi mogla ući u stanice organizma, a sadržava gensku informaciju za sintezu proteina šiljka koronavirusa, koji se počinje stvarati u stanicama nakon primjene cjepiva (cjepiva proizvođača Pfizer i BioNTech te proizvođača Moderna).

Nakon što je EMA pozitivno ocijenila njihovu sigurnost i učinkovitost, u Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj, uvjetno su odobrena cjepiva Comirnaty, Spikevax, Jcovden (ranijega naziva COVID-19 Vaccine Janssen), Nuvaxovid, Valneva, VidPrevtyn Beta, Bimervax te nekoliko prilagođenih cjepiva koja ciljaju određene varijante ili podvarijante virusa SARS-CoV-2. Cjepivo Vaxzevria, proizvođača AstraZeneca i Oxfordskoga sveučilišta, bilo je odobreno 2021., a 2024. povučeno je s tržišta.

Odobrena cjepiva protiv bolesti COVID-19 u EU-u


Proizvođač Naziv cjepiva Vrsta cjepiva
Pfizer i BioNTech Comirnaty mRNA
Moderna Spikevax mRNA
Johnson & Johnson / Janssen Jcovden adenovirus
Novavax Nuvaxovid protein
Valneva Cjepivo protiv COVID-19 Valneva inaktivirani virus SARS-CoV-2
Sanofi Pasteur i GlaxoSmithKline VidPrevtyn Beta protein
HIPRA Bimervax protein

Cjepiva protiv koronavirusa izazivaju snažan imunosni odgovor – humoralni (stvaranjem protutijela) i stanični (stvaranjem citotoksičnih limfocita T koji ubijaju stanice zaražene virusom). Protutijela i limfociti T zajednički djeluju na zaštitu organizma od bolesti COVID-19, sprečavajući ulazak virusa SARS-CoV-2 u stanice i uništavajući zaražene stanice. Pri unosu cjepiva u organizam imunološki sustav prepoznaje strani protein te proizvodi protutijela i limfocite T kao prirodnu obranu organizma protiv toga proteina. Ako cijepljena osoba dođe u kontakt s virusom SARS-CoV-2, njezin imunološki sustav prepoznat će virus (tj. njegov protein) i slijedit će imunološka reakcija. Velika Britanija prva je zemlja u svijetu u kojoj je započelo cijepljenje protiv SARS-CoV-2 virusa početkom prosinca 2020. Članice EU-a, pa tako i Hrvatska, započele su cijepljenje 27. prosinca 2020. U lipnju 2022. bilo je u potpunosti cijepljeno 86% odraslih osoba u EU-u.

Potkraj 2021. EMA i Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti preporučili su primjenu dodatne te docijepne (engl. booster) doze nakon primarnoga (inicijalnog) cijepljenja. Dodatna doza daje se nakon primarnoga cijepljenja, a namijenjena je određenim kategorijama imunokompromitiranih osoba za koje se može pretpostaviti da nakon primjene dviju doza cjepiva nisu razvile potpuni ili zadovoljavajući imunološki odgovor. Za razliku od dodatne doze, docijepna doza primjenjuje se s većim vremenskim odmakom u odnosu na primarnu seriju cijepljenja, kako bi se produžila duljina trajanja zaštite stečene primarnim cijepljenjem. Prema preporukama EMA-e, prihvatljivo je kombiniranje ili miješanje određenih vrsta cjepiva (engl. mix-and-match) protiv bolesti COVID-19 (heterologno cijepljenje). Može se primijeniti u sklopu primarnoga cijepljenja davanjem različitih cjepiva u prvoj i drugoj dozi (heterologno primarno cijepljenje) ili davanjem različita cjepiva u docjepnoj dozi (heterologno docjepljivanje).

Posljedice bolesti COVID-19

Kao posljedica mnogih bolesti, pa tako i bolesti COVID-19, pojavljuju se sindromi postakutne infekcije. U najširem smislu, stanja nakon COVID-19 bolesti mogu se smatrati produljenim ili otežanim oporavkom nakon akutne faze bolesti. Stanja nakon bolesti COVID-19 nazivaju se: dugotrajni COVID-19, postakutni COVID-19, postakutni sindrom bolesti COVID-19 (PASC, akr. od engl. Post-acute Sequelae of COVID-19), kronični COVID-19 i kasne posljedice bolesti COVID-19.

Početkom svibnja 2023. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je kraj pandemije bolesti COVID-19, budući da SARS-CoV-2 više nije predstavljao izvanrednu globalnu zdravstvenu krizu. Od početka pandemije je u svijetu bilo zabilježeno oko 765 903 200 oboljelih te oko 6 927 300 umrlih; u Hrvatskoj je ukupno bilo oko 1 273 200 oboljelih, a umrlih oko 18 200. U Republici Hrvatskoj, broj umrlih od ožujka 2020. do veljače 2023. porastao je za 12,4% u odnosu na prethodno petogodišnje razdoblje, odnosno umrlih je bilo 19 671 više.

Citiranje:

COVID-19. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 8.10.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/covid-19>.