Didona (grčki Δıδώ, Didṓ: lutalica; možda: voljena, od semitskoga korijena dwd: voljeti; latinski Dido) (izvorno Elisa, fenički ‘Allīzāh, grčki Ἔλισσα, Élissa: radosna), fenička princeza i utemeljiteljica Kartage. Sestra kralja Tira, Pigmaliona (vladao približno 831–785. pr. Kr.), kći kralja Mattana II. (Matan-Baal). Mitsku priču o utemeljenju Kartage zabilježio je prvi Timej, potom je prenose historiografi Gnej Pompej Trog te Marko Junijan Justin, a književno je obrađena u Vergilijevoj Eneidi. Didona se udala za Feničanina Siheja, kojega je Pigmalion ubio radi njegova bogatstva. Pobjegavši pred bratom u Afriku, izmolila je od berberskoga kralja Jarbe toliko zemlje koliko se može zahvatiti volovskom kožom. Prevarila ga je jer je kožu izrezala u tanke vrpce i obuhvatila toliko zemljišta da je mogla sagraditi »Novi grad« (punski Qart Ḥadašt, Kartaga). Spalila se da se ne bi morala udati za Jarbu i time spasila grad; prema nekim je izvorima poslije deificirana i slavljena kao kartažanska božica-majka (Tanit, aspekt Astarte), a moguće je da je priča o Didoni mitologizacija njezina kulta u obliku priče o kraljici-utemeljiteljici (u nekim je izvorima Didona pridjevak Tanitinu imenu). U Vergilijevoj literarizaciji Didona se nesretno zaljubila u Eneju, a kada ju je ovaj napustio, u očaju je sebi oduzela život na lomači, što je bio povod vjekovnomu neprijateljstvu Rima i Kartage (tj. punskim ratovima); nije sigurno je li Vergilije taj književni motiv preuzeo iz Spjeva o Punskom ratu Gneja Nevija. Didonin lik, a napose motiv rastanka s Enejom te njezina smrt, zaživio je, preuzet iz Vergilija, kao jedan od najpoznatijih antičkih motiva u europskoj umjetnosti od rane renesanse do kasnoga baroka. U likovnim umjetnostima obradili su ga npr. Andrea Mantegna, Andrija Medulić, Guido Reni, Guercino, Peter Paul Rubens, Joshua Reynolds, dok je J. M. W. Turner naslikao utemeljenje Kartage; moderne tragedije o Didoni napisali su među ostalima Christopher Marlowe i Alexandre Hardy. Didona je osobito poznata kao operni lik – popularna melodrama Napuštena Didona (1724) Pietra Metastasija uglazbljena je više od 50 puta (Tomaso Albinoni, Georg Friedrich Händel, Rinaldo di Capua i dr.), a opere o Didoni skladali su također Francesco Cavalli, Henry Purcell, Alessandro Scarlatti. Po njoj je nazvan asteroid 209 Dido.
