Domić, Marijan, hrvatski jazz-trubač, skladatelj i aranžer (Zagreb, 9. V. 1934 – Ivanec, 6. VIII. 2011). Ostvario je i zapaženu međunarodnu karijeru, a osobitu je popularnost stekao sredinom 1960-ih, posebice interpretacijom skladbe Tišina (Il silenzio) Ninija Rossa. Započeo je svirati u zagrebačkim plesnim dvoranama kao član različitih malih sastava. Tijekom 1950-ih bio je član mnogih hrvatskih i slovenskih sastava te Plesnog orkestra Radiotelevizije Ljubljana. Godine 1960. postaje stalnim članom Plesnog orkestra Radio-televizije Zagreb, u kojem je djelovao do 1978. Surađivao je sa Zvonimirom Skerlom, Bojanom Adamičem, Dragom Diklićem, Zlatkom Kružićem, Tomislavom Simovićem, Stankom Selakom, Silvijem Glojnarićem, Josipom Lisac. Bio je član YU All Stars Big Banda, a kao jedini predstavnik tadašnjega tzv. istočnoeuropskog jazza bio je pozvan u europski All Star Orchestra londonskoga BBC-ja. Vodio je vlastite sastave i predavao trubu na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Od 1980. do kraja karijere bio je dirigent Društvenog jazz orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda i član sastava Dixie Swingers. Najpoznatije su mu skladbe: Alka, Blues, Stari taxi, Žena u plavom, U osvit zore, Vremeplov.
