Lisac, Josipa, hrvatska pop i rock-pjevačica (Zagreb, 14. II. 1950). Zanimanje za glazbu pokazuje u najranijoj dobi: 1961. pjeva u Dječjem zboru Radiotelevizije Zagreb, a potom postaje članica dvaju zagrebačkih rock-sastava: O’Hara (1967) i Zlatni akordi (1968–69). Samostalno debitira nastupom na Opatijskom festivalu 1969. izvedbom skladbe Arsena Dedića »Što me čini sretnom«. Festivalske pjesme (Opatija, Zagreb, Split) sabrane su joj na albumu Najveći uspjesi (1974). Karijera joj pun zamah dobiva partnerstvom s Karlom Metikošem (»Dok razmišljam o nama«, 1972) čija je uloga ključna u oblikovanju njezina prvoga studijskog albuma Dnevnik jedne ljubavi (1973), uz doprinos Ivice Krajača kao tekstopisca i gostujućih rock i jazz-glazbenika (Branimir Lambert Živković, Vedran Božić, Tihomir Pop Asanović, Zdenka Kovačiček, Mario Mavrin). Koncipiran kao kronologija uspona i padova jedne romantične veze, album uključuje i skladbu »O jednoj mladosti«. Scenski dar potom potvrđuje ulogom Jane u Krajačevoj i Metikoševoj rock-operi Gubec-beg (1975). U suradnji s Boškom Petrovićem 1976. snima jazzom obojen album Josipa Lisac & B. P. Convention Big Band International, u Metikoševoj produkciji, ispunjen interpretacijama svjetskih pop, rock i soul-standarda (»Yesterday«, »Something«, »Ain’t No Sunshine«), a njezin i Metikošev trogodišnji boravak u SAD-u rezultirao je albumom prepjeva Made in U.S.A (1979), ostvarenim u Los Angelesu s američkim glazbenicima. Potom s Krajačem i Metikošem ostvaruje studijske albume Hir, hir, hir (1980), koji uključuje skladbu »Magla«, i Lisica (1982). Do kraja 1980-ih potvrdila je reputaciju vizualno ekstravagantne i sugestivne vokalne stilistice na razmeđu popa, rocka i zabavne glazbe; nakon albuma Hoću samo tebe (1983), pjesmama »Danas sam luda« i »Gdje Dunav ljubi nebo« (stihovi Alka Vuica) s albuma Boginja (1987), koji je aranžirao, najvećim dijelom skladao i producirao Krešimir Klemenčić, zahvaća dublje u srednju pop-rock struju. Nakon Metikoševe smrti 1991. održava redovite koncertne nastupe posvećene njegovoj uspomeni i skladateljskom opusu te surađuje s mnogim stilski raznovrsnim izvođačima u rasponu od art rocka i latino-glazbe do jazza, salse i sakralne glazbe (Akademski zbor »Ivan Goran Kovačić«, Dino Dvornik, Boa, Cubismo, Elvis Stanić), a okušala se i u drugim područjima (suradnja sa slovenskim teatrom Koreodrama u predstavama Suzna Maria Sirakuška i Schizophrenia u režiji Damira Zlatara Freya). Dobila je nagradu Porin za životno djelo (2020). Ostali albumi: Život (2000), Živim po svome (2009).
