Hue (vijetnamski Huế), grad na rijeci Huong (Mirisna rijeka), nedaleko od obale Južnokineskoga mora, središnji Vijetnam; 351 456 st. (2019). Planski je izgrađen u skladu s istočnjačkom praksom organizacije prostora (feng shui) 1802–32 (citadela Kinh Thanh s carskim gradom Hoang Thanh, Zabranjenim ljubičastim gradom Tu Cam thanh i drugim građevinama), zajedno s hramovima (Hram književnosti i dr.), pagodom Thien Mu, grobnicama sedmorice vladara dinastije Nguyen i dr. od 1993. je na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Sveučilište (osnovano 1957). Muzej kraljevskih starina. Tekstilna industrija (svilene i pamučne tkanine, odjeća i dr.); proizvodnja lijekova, sagova, građevinskih materijala (umjetni mramor), pokućstva od ratana i bambusa; prehrambena industrija; razvijen je umjetnički obrt. Turizam. Leži uz glavnu željezničku prugu i cestu Hanoi–Ho-Ši-Min. Njegova je morska luka u Thuan Anu, a međunarodna zračna luka u Phu Baiju.
Oko 200. pr. Kr. sjedište kineskih vojnih vlasti u kraljevstvu Nam Viet. Do XI. st. ondje se nalazio grad Indrapura. Više puta bio pod Kinezima, 1306. pripojen je Dai Vietu (Vijetnamu). Od 1635. rezidencija velikaške obitelji Nguyen (Nguyễn) koja je vladala južnim dijelom Vijetnama, a od 1802. bio je glavni grad Vijetnama. Pod francuskim protektoratom od 1883., okupirali su ga Japanci 1941–45. Nakon što je 1949. prijestolnica premještena u Saigon, Hue gubi ranije značenje. Za tzv. Indokineskog rata (1946–54) velik dio grada je razoren, a znatna razaranja pretrpio je i u Vijetnamskom ratu, za ofenzive Tet 1968. Postupno je obnovljen. Od 2025. jedan je od gradova s posebnim statusom.
