James [ẹimz], William, američki filozof i psiholog (New York, 11. I. 1842 – Chocorua, New Hampshire, 26. VIII. 1910). Na Sveučilištu Harvard diplomirao je medicinu 1869., a tijekom boravka u Njemačkoj 1867–68. zainteresirao se za psihologiju i filozofiju. Od 1873. na Harvardu je predavao fiziologiju i anatomiju, potom psihologiju i naposljetku filozofiju kojoj se gotovo u potpunosti posvetio nakon knjige Načela psihologije (The Principles of Psychology, 1890). U filozofijskoj orijentaciji radikalni empirist te utemeljitelj pragmatizma po kojem je kriterij spoznaje njezina praktična vrijednost, tj. korist, a istina je uvijek u funkciji djelatna života. U ontologiji zastupa pluralizam, jer se sveukupna stvarnost ne može protumačiti ni dualistički ni monistički, već se odražava u bogatstvu sveukupnosti. Preteča je funkcionalističke znanstvene psihologije, utemeljio je prvi američki psihologijski laboratorij (1875), u kojem je mjerio vrijeme reakcije na svjetlosne i zvučne podražaje i prostorni prag u području dodira (prag dviju točaka), te Odsjek za psihologiju na Harvardu. Prema njegovoj psihološkoj teoriji čuvstava, percepcija objektivnih prikaza izaziva reakcije, a čuvstva nastaju kao odgovor na informacije, tj. nakon fizioloških reakcija. Ta se teorija naziva James-Langeova teorija jer je danski fiziolog Carl Lange (1834–1900) istodobno utemeljio istoznačnu teoriju. Glavna djela: Psihologija (Psychology, 1902), Raznolikosti religioznog iskustva (The Varietes of Religious Experience, 1902), Pragmatizam (Pragmatism, 1907), Pluralistički svijet (A Pluralistic Universe, 1909), Neki filozofski problemi (Some Problems of Philosophy, 1911), Eseji o radikalnom empirizmu (Essays in Radical Empiricism, 1912).
