karbon (prema lat. carbo, genitiv carbonis: ugljen), u geološkoj kronologiji Zemlje, period paleozoika, nakon devona i prije perma (od prije 358,86 do prije 298,9 milijuna godina; → kronostratigrafija). Započinje neposredno nakon prve pojave konodonta Siphonodella sulcata, a završava prvom pojavom konodonta Streptognathodus isolatus. Dijeli se na epohe misisipij (od prije 358,86 do prije 323,4 milijuna godina) i pensilvanij (od prije 323,4 do prije 298,9 milijuna godina).
Tijekom misisipija »superkontinent« Euramerika ili Laurusija, koji je obuhvaćao Sjevernu Ameriku, sjevernu Europu (kraton Baltika) i Grenland, ostao je odvojen od većega i hladnijega »superkontinenta« Gondvane na jugu. Sjeverno od njega nalazio se mikrokontinent Sibirija, a prema istoku Kazahstanija, Amurija, južna i sjeverna Kina te jugoistočna Azija. Unutar kopnenih masa nalazio se Paleotetijski ocean, dok je najveći dio Zemlje prekrivao jedinstveni ocean Pantalasija. Gondvana je uključivala Južnu Ameriku, Antarktiku, Afriku, Arabiju, Indiju i Australiju. Potkraj ranoga karbona istočna Gondvana, odnosno Australija, počela se kretati prema Južnome polu, a početkom kasnoga karbona sjeverni rub Gondvane, na kojem su se nalazile Južna Amerika i sjeverna Afrika, spojio se s Euramerikom, te je nastao »superkontinent« Laurazija. To je dovelo do boranja i izdizanja planina od Poljske kroz središnju Europu do gorja Appalachian (hercinsko nabiranje u Europi i alegenijsko u Sjevernoj Americi). Spajanjem svih kontinentalnih fragmenata nastao je »superkontinent« Pangea, koji je obuhvaćao sve kontinente, osim Sibirije, Kazahstanije te Sjeverne i Južne Kine. Postojala su dva glavna oceana, veliki ocean Pantalasija i manji Paleotetis, koji se nalazio između Pangeje na zapadu, kazahstanijskog fragmenta na sjeveru te fragmenata sjeverne i južne Kine na istoku.
U moru su živjele vapnenačke alge, veliki krednjaci, koralji, briozoa, ramenonošci, puževi, školjkaši, glavonošci (osobito gonijatiti), rakovi (najviše ostrakodi), ribe i dr. Na novim su se kopnenim površinama mnogobrojna jezera napunila novim sedimentima i pretvorila u močvare; u njima i oko njih razvile su se bogate flora i fauna. Među biljkama isticale su se goleme papratnjače (Lepidodendron, Sigillaria, Calamites, Pecopteris), zatim primitivne golosjemenjače (Neuropteris, Lyginopteris i dr.), kao i razvijenije (Cordaites). Za južnu je hemisferu u to doba bila značajna flora tipa Glossopteris. Kopnenu faunu zastupale su različite skupine, među kojima su na prvome mjestu bili primitivni vodozemci (Stegocephali), najstariji gmazovi (Cotylosauria), kukci (npr. Meganeura s rasponom krila do 75 cm) i dr. Zbog obilja vegetacije udio kisika u atmosferi bio je puno viši nego danas (35%), što je pogodovalo rastu organizama, odnosno nastanku divovskih vrsta. Vodozemci su se raširili, živjeli u vodi i na kopnu, a najveći primjerci, nalik današnjim krokodilima, dosegnuli su duljinu od šest metara. Najveći evolucijski napredak postignut je kod tetrapodnih kralježnjaka iz skupine amniota, jer su se počeli razvijati iz jaja, što je omogućilo reprodukciju i na kopnu. Tu spadaju prvi sauropsidni gmazovi iz kojih su se poslije razvili dinosauri i ptice, te prvi poznati sinapsidni kralježnjaci iz kojih su se poslije razvili sisavci.
U nekim predjelima izmjenjivala su se vlažna i suha razdoblja, a u močvarnom području prevladavala je topla i vlažna klima, što je pogodovalo bujnom razvoju biljnoga svijeta, iz kojega su na močvarnom i jezerskom dnu nastale bogate naslage ugljena (Engleska, Belgija, Ruhr, Šleska, Donjecki bazen, Moskovski bazen, Sjeverna Amerika i dr.). Pronađeni su i tragovi glacijacije, koja je u permu zahvatila južnu Zemljinu hemisferu. Morski sedimenti rašireni su u nas u različitim krajevima Dinarida.
