Konstantin IV. (grčki Κωνσταντῖνος, Kōnstantĩnos), bizantski (istočnorimaski) car (Carigrad, oko 650 – Carigrad, 10. VII. ili IX. 685). Najstariji sin Konstansa II., za suvladara je okrunjen 654. Nakon očeva ubojstva 668., ugušivši pobunu uzurpatora Mezezije na Siciliji, zavladao je kao stariji car uz braću Heraklija i Tiberija. Početak njegove vladavine obilježila je prva velika arapska opsada Carigrada (tradicionalno datirana 674–678., no prema nekim novijim tumačenjima 667–669), koja je, zahvaljujući najranijoj zabilježenoj uporabi grčke vatre, uspješno odbijena, označivši ujedno prekretnicu u ratovima s Arapima. U ratu protiv Bugara predvođenih Asparuhom (680–681) nije imao većih uspjeha pa je 681. morao, obvezujući se pritom na plaćanje godišnjega danka, prihvatiti njihovo naseljavanje na prostoru između Balkanskoga gorja i donjega Dunava, a uspostava nove bugarske države na samim granicama Carstva potaknula je organizaciju prve europske teme u Trakiji. Mir s Langobardima na Apeninskom poluotoku postigao je tek nakon daljnjih teritorijalnih uzmicanja 670-ih gubitkom većine današnje Apulije, uključujući Brindisi i Taranto.
Iako je poveo nekoliko uspješnih pohoda u Anatoliju (najveći 684/5), tijekom njegove vladavine postalo je jasno da su istočne, većinski monofizitske pokrajine, izgubljene barem na neko vrijeme, zbog čega pitanje kristološkog kompromisa gubi na važnosti, a prioritet postaju očuvanje jedinstva sa Zapadom i stabilnost kalcedonske većine u Carstvu. Trećim Carigradskim koncilom (680–681) kompromisni nauci o monenergetizmu i monoteletizmu stoga su osuđeni kao hereze, a prihvaćena je dogma o dvjema Kristovim energijama i dvjema voljama. Dopustivši 684/5. papi Benediktu II. i njegovim nasljednicima da odmah nakon izbora preuzmu papinsku dužnost, dokinuo je višestoljetnu praksu carskog potvrđivanja poglavara Rimske crkve. Budući da je Konstantin 681. dao zbaciti i osakatiti suvladarsku braću, vjerojatno razmišljajući o dinastijskom nasljeđu, nakon njegove iznenadne smrti naslijedio ga je sin Justinijan II.
