konstelacija (kasnolat. constellatio).
1. U astronomiji, međusobni položaj nebeskih tijela, kakav se pričinja kada se zvjezdano nebo promatra sa Zemlje; posebno, položaj planeta, Sunca i Mjeseca međusobno i u odnosu prema zviježđima, osobito zviježđima zodijaka. Astronomski priručnici (godišnjaci) donose konstelacije za pojedina doba i dane godine radi jednostavna pronalaženja određenoga nebeskog tijela na zvjezdanom nebu. Na temelju konstelacija izrađivali su se nekada horoskopi i proricala budućnost.
2. Isto što i zviježđe (→ zviježđa).
3. U prenesenom značenju, raspored, razmještaj; stjecaj okolnosti, prilika; položaj, situacija.
