Le Goff [ləgɔ'f], Jacques, francuski povjesničar (Toulon, 1. I. 1924 – Pariz, 1. IV. 2014). Sudionik Pokreta otpora 1943–44. Diplomirao je povijest na École normale supérieure 1950., bio stipendist na Sveučilištu u Oxfordu (1951–52) i Francuskoj školi u Rimu (1953), potom je radio u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (1954–55), na Sveučilištu u Lilleu (1955–59) te od 1959. na École pratique des hautes études (Škola za visoke studije), gdje je od 1972. vodio sekciju za socijalne i ekonomske znanosti iz koje je 1975. nastala École des hautes études en sciences sociales (Škola za visoke studije u društvenim znanostima) kojoj je predsjedao do 1977. i u kojoj je bio profesor do umirovljenja 1992. Zaokupljenost poviješću ideja te odnosom mentaliteta i društvenih praksi iskazao je knjigama Trgovci i bankari u srednjem vijeku (Marchands et banquiers du Moyen Âge, 1956) te Intelektualci u srednjem vijeku (Les Intellectuels au Moyen Âge, 1957), gdje se primjerima sekularizacije i racionalizacije u tadašnjem društvu suprotstavljao diskursu o »mračnome« srednjem vijeku. Sintezama Srednji vijek (Le Moyen Âge, 1962) i Srednjovjekovna civilizacija zapadne Europe (La Civilisation de l’Occident médiéval, 1964), u kojima je razradio koncept »duga srednjovjekovlja« (skrećući pozornost na institucionalni i kulturno-mentalitetski kontinuitet od III. do XVIII. st.), te esejima (npr. o tadašnjem poimanju vremena, tijela, snova) poslije sabranima u knjigama Za jedan drugi srednji vijek (Pour un autre Moyen Âge, 1977) i Srednjovjekovni imaginarij (L’Imaginaire médiéval, 1985), zauzeo je istaknuto mjesto među analistima (od 1969. bio je suurednik časopisa Annales). U Rođenju čistilišta (La Naissance du Purgatoire, 1981), jednom od temeljnih djela tzv. nove kulturne povijesti, predočio je evoluciju srednjovjekovnih religioznih predodžbi, metodološke zasade analista uvelike je primijenio i u biografijama Luj IX. Sveti (Saint Louis, 1996) te Sveti Franjo Asiški (Saint François d’Assise, 1999), a razne aspekte srednjovjekovlja razmatra i u kasnijim djelima, npr. Heroji i čuda srednjega vijeka (Héros et merveilles du Moyen Âge, 2005), Srednji vijek i novac (Le Moyen Âge et l’Argent, 2010), U potrazi za svetim vremenom: Jakov Varaginski i Zlatna legenda (À la recherche du temps sacré: Jacques de Voragine et la Légende dorée, 2011). Objavio je i djela o pitanjima identiteta i metodologije Stara i naša Europa (La Vieille Europe et la nôtre, 1994), Je li Europa nastala u srednjem vijeku? (L’Europe est elle née au Moyen Âge?, 2003), Treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja? (Faut-il vraiment découper l’histoire en tranches?, 2014) te popularno pisane knjige Priča o Europi (L’Europe racontée aux jeunes, 1996) i Srednji vijek rastumačen djeci (Le Moyen Âge expliqué aux enfants, 2006). Dobitnik odličja komandira Legije časti, od 2000. bio je dopisni član HAZU-a.
