Le Roy Ladurie [ləʀwa' ladyʀi'], Emmanuel, francuski povjesničar (Les Moutiers-en-Cinglais, Calvados, 19. VII. 1929 – Pariz, 22. XI. 2023). Diplomirao je povijest na École normale supérieure 1953. Radio je kao gimnazijski nastavnik u Montpellieru (1955–57), potom u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (1957–60), na Sveučilištu u Montpellieru (1960–63) i na École pratique des hautes études (Školi za visoke studije; 1963–73), gdje je 1966. doktorirao. Od 1973. do umirovljenja 1999. bio je profesor na Collège de France, a 1987–93. i ravnatelj Francuske nacionalne knjižnice. Jedan od najistaknutijih povjesničara treće generacije škole analista, u objavljenoj disertaciji Seljaci Languedoca (Les Paysans de Languedoc, 1966) slojevitom analizom demografskih, socijalnih i ekonomskih čimbenika pokrajinskog života od XIV. do XVIII. st. predstavio je vlastitu inačicu »totalne povijesti«, a preokupaciju »strukturama duga trajanja« potvrdio je studijom Povijest klime od 1000. godine (Histoire du climat depuis l’an mil, 1967), gdje se pri razlučivanju triju distinktivnih klimatskih razdoblja do XIX. st. koristio metodama iz dendrokronologije i fenologije. U esejima okupljenima u Teritoriju povjesničara (Le Territoire de l’historien, I–II, 1973–78) uvelike je zagovarao kvantitativnu metodologiju prethodne generacije analista, premda je mikrohistorijskom i vrlo čitanom studijom Montaillou: okcitansko selo od 1294. do 1324 (Montaillou: village occitan de 1294 à 1324, 1975), zasnovanom na inkvizicijskim dokumentima, dao važan prilog zaokretu prema historijskoj antropologiji. Poticajna povijesna rekonstrukcija je i studija urbane društveno-političke dinamike Karneval u Romansu: od Svijećnice do Čiste srijede (Le Carnaval de Romans: de la Chandeleur au mercredi des Cendres, 1579–1580, 1979), a interes za simboličke reprezentacije pokazao je u knjigama Novac, ljubav i smrt u Okcitaniji (L’Argent, l’amour et la mort en pays d’oc, 1980) te Vještica Jasmina (La Sorcière de Jasmin, 1983), s književnošću i folklorom kao primarnim izvorima. Za šire čitateljstvo napisao je djela bliža tradicionalnoj političkoj povijesti Kraljevska država: od Luja XI. do Henrika IV., 1460–1610 (L’Etat royal: de Louis XI à Henri IV, 1460–1610, 1987) i Stari poredak: od Luja XIII. do Luja XV., 1670–1770 (L’Ancien régime: de Louis XIII à Louis XV, 1610–1770, 1991). Objavio je i memoarska djela Paris–Montpellier: PC–PSU, 1945–1963 (1982), o mladenačkom članstvu u ljevičarskim strankama, te Život s poviješću: sjećanja (Une vie avec l’histoire: mémoires, 2014). Od 1993. bio je član Akademije moralnih i političkih znanosti, a 2010. dobio je odličje velikoga časnika Legije časti.
