Krajač, Ivica, hrvatski tekstopisac, pjevač i skladatelj (Beograd, 2. IV. 1938 – Zagreb, 6. XI. 2024). Diplomirao je 1971. glazbeni odgoj na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Od 1956. profesionalno se bavio glazbom kao vođa međunarodno popularnoga vokalnoga beat-sastava Kvartet 4M, za koji je autor glazbe i stihova niza uspješnih pjesama (npr. »Platno, boje, kist i twist«, 1963) te s kojim je 1969. predstavljao Jugoslaviju na natjecanju za Pjesmu Eurovizije (Eurosong) kao Ivan & 3M. Jedan od istaknutih predstavnika hrvatske šansone, napisao je stihove oko 3000 pjesama, u rasponu od zabavnih doskočica do onih baladičnog senzibiliteta, među kojima su najpoznatije »Nima Splita do Splita« (1964), »Nono, dobri moj nono« (1969) i »Sviraj mi, sviraj« (1976), u izvedbi Tereze Kesovije, »Mi smo dečki kaj pijemo stoječki« (1972) u izvedbi Dubrovačkih trubadura, sve na glazbu Nikice Kalogjere, potom »Jutro će promijeniti sve« (1968) u izvedbi sastava Indexi (glazba Petko Kantardžijev-Mlinac), kao i »Dok razmišljam o nama« (1972), »Magla« (1980) te album Dnevnik jedne ljubavi (1973) Josipe Lisac (autor glazbe Karlo Metikoš). Posebno se, u koautorstvu s Metikošom kao skladateljem, istaknuo kao jedan od utemeljitelja rock-opere u Hrvatskoj, napisavši libretâ djela Gubec-beg (1975) i Grička vještica (1979), praizvedenih u ZGK Komedija (kasnije i rock-opere Crna kraljica, na glazbu Zlatka Tanodija, 1995). Diplomiravši potom 1982. kazališnu režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu, režirao je oko 40 mahom opernih i operetnih predstava (od 1984. do umirovljenja 2003. radio je kao redatelj Opere HNK-a u Zagrebu). Ističu se postave operete Šišmiš (1984) Johanna Straussa ml. u splitskome HNK-u, operete Mala Floramye (1983) Ive Tijardovića te opera Rita (1984) i Ljubavni napitak (2004) Gaetana Donizettija, Nikola Šubić Zrinjski (2004) Ivana Zajca ml., Così fan tutte (2006) W. A. Mozarta i Ero s onoga svijeta (2006) Jakova Gotovca u osječkome HNK-u, te opera Seviljski brijač (1987) Gioacchina Rossinija, Otello (1987) i Aida (1989) Giuseppea Verdija, Adriana Lecouvreur (1990) Francesca Cilee i Cavalleria rusticana (1993) Pietra Mascagnija u zagrebačkome HNK-u. Autor je mnogih libreta (npr. kantate Credo: legenda o mojoj zemlji Borisa Papandopula, 1975; vokalno-instrumentalnih djela Miljenka Prohaske Femina, feminae, femininum, 1975., i Krici za Kroaciju, 1991), a u suradnji sa zagrebačkim učenicima ostvario je, kao libretist i redatelj, mjuzikle za djecu Priča sa Zapadnog kolodvora (2009) i Vrtoglavica (2010). Također je prevodio libreta (npr. Operu za tri groša Kurta Weilla i Bertolta Brechta, 1984) te za hrvatske verzije prepjevao mnoge popularne pjesme (npr. »Nemoj ići« u izvedbi Ibrice Jusića, 1970., prepjev »Ne me quitte pas« Jacquesa Brela). Odabir njegovih pjesama u izvedbama raznih izvođača objavljen je na dvostrukom albumu Gold Collection (2019). Kao član Kvarteta 4M dobitnik je nagrade Porin za životno djelo 1995.
