struka(e): strane riječi | ekonomija | matematika

maksimum (lat. maximum: najveće).

1. Najveća ili najviša količina, vrijednost, veličina, mjera, stupanj itd.; gornja granica. Suprotno: minimum.

2. U matematici, (znak max A), maksimum nekoga skupa A realnih brojeva najveći je element toga skupa, ako takav postoji (→ supremum) ili maksimum funkcije ako je f funkcija definirana na nekom skupu S i vrijednosti su joj realni brojevi. Maksimum funkcije f najveća je od vrijednosti f (x), za x iz skupa S. Pri analizi primijenjenih funkcija (npr. u ekonometriji), krajnja točka u kojoj funkcija ostvaruje najveću vrijednost na području promatranja. Maksimum može biti lokalni, s obzirom na svoju određenu okolinu, ili globalni (apsolutni), za cijelo područje promatranja. Područje promatranja može biti cijelo područje definicije funkcije (bezuvjetni maksimum) ili uz sustav ograničenja (uvjetni maksimum).

Citiranje:

maksimum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 12.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/maksimum>.