struka(e): hrvatska književnost
Mažibradić, Maroje
hrvatski pjesnik
Rođen(a): Dubrovnik, 1530.
Umr(la)o: Dubrovnik, 23. II. 1591.

Mažibradić, Maroje (Šuljaga), hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 1530Dubrovnik, 23. II. 1591). Podrijetlom iz bogate trgovačke pučanske obitelji. Cijeli je život proveo u Dubrovniku i okolici, osobito na svojim imanjima u Konavlima i na Pelješcu. Imao je tri izvanbračna sina, od kojih je pjesnik Horacije bio najmlađi. Prijatelji i suvremenici hvalili su njegov pjesnički rad, poslanice su mu pisali Sabo Bobaljević Mišetić i Dinko Ranjina, a njegovu smrt oplakali su pjesmama sin Horacije i Dominko Zlatarić. Od njegova književnog rada sačuvano je samo desetak lirskih pjesama, uglavnom ljubavne tematike, dvije nadgrobnice i jedna autopoetička poslanica D. Ranjini iz 1563. u kojoj, hvaleći Ranjinino pjesništvo, uspijeva progovoriti o vlastitu pjesničkom radu. Njegova ljubavna lirika u duhu je prvoga naraštaja dubrovačkih petrarkista i talijanskog strambotizma. Nevelika po opsegu, ona je ipak značajan književnopovijesni izvor za proučavanje razvojnih etapa hrvatskoga petrarkističkog pjesništva.

Citiranje:

Mažibradić, Maroje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 29.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/mazibradic-maroje>.