Obama [oubα:'mα], Barack Hussein, američki političar (Honolulu, Hawaii, 4. VIII. 1961). Sin Amerikanke i Kenijca. Završio je političke znanosti na Sveučilištu Columbia 1983. te pravo na Sveučilištu Harvard 1991., potom je radio kao odvjetnik za građanska prava i predavao na Sveučilištu u Chicagu (1992–2004). Kao član Demokratske stranke izabran je 1996. u Senat države Illinois, a 2004. u američki Senat. Iznimno učinkovit govornik, osvojio je 2008. demokratsku predsjedničku nominaciju (pobijedivši ranu favoritkinju Hillary Clinton) te je na izborima u studenome iste godine pobijedio republikanca Johna McCaina, postavši tako prvi Afroamerikanac na položaju predsjednika SAD-a (2009–17). Preuzevši dužnost tijekom svjetske financijske krize, potaknute slomom američkoga bankarskog sustava, u veljači 2009. donio je paket državne pomoći usmjeren na stabilizaciju tržišta rada te obnovu gospodarske infrastrukture, a daljnjim je mjerama potaknuo revitalizaciju američke automobilske industrije te strožu kontrolu financijskoga poslovanja. Potom je 2010. potpisao Zakon o pristupačnoj zdravstvenoj skrbi (kolokvijalno nazvan »Obamacare«) kojim je znatno proširen broj korisnika zdravstvene skrbi, a iste je godine zakonski dokinuo pravnu diskriminaciju seksualnih manjina u američkoj vojsci (2012. je javno podupro istospolne brakove). Premda je SAD iz recesije izašao prije većine drugih svjetskih gospodarstava, relativno spor rast nacionalnoga BDP-a i visoka nezaposlenost doveli su do pada Obamine popularnosti a republikanci su, pošto su potkraj 2010. stekli većinu u Zastupničkome domu Kongresa, počeli blokirati ambicioznije zakonske inicijative (npr. reformu imigracijske politike). Obaminu su vanjsku politiku, simbolički obilježenu Nobelovom nagradom za mir koju je dobio 2009., nakon manje od godine dana na položaju (zbog »izvanrednih napora za jačanje međunarodne diplomacije i suradnje među narodima«), umnogome odredili prije započeti ratovi na Bliskom istoku te sukob s Al-Qaidom. U Afganistanu je, nastojeći stabilizirati tamošnju vlast i suzbiti talibansko širenje, znatno pojačao američku vojnu prisutnost (tek djelomično ostvarivši ciljeve, 2011. inicirao je početak povlačenja), dok je u Iraku 2010. uglavnom finalizirao politiku demilitarizacije dogovorenu za mandata Georgea W. Busha. Među drugim njegovim potezima ističu se novi američko-ruski sporazum o smanjivanju strateškoga naoružanja (tzv. Novi START) 2010., vojna intervencija u Libiji 2011. te eliminiranje Osame bin Ladena u svibnju iste godine. Oporavivši popularnost, u studenome 2012. reizabran je (pobijedivši republikanca Mitta Romneya). Suočen s pojačanim republikanskim otporom u Kongresu, u drugom se mandatu za provođenje unutarnjopolitičkih ciljeva oslanjao ponajviše na izvršne uredbe (npr. u vezi s pravnim statusom ilegalnih imigranata, povećanjem minimalne satnice zaposlenicima tvrtki koje su imale ugovore s državom, pooštravanjem klimatske regulative te dodatnim kontrolama pri kupnji vatrenoga oružja). Gospodarstvo je u tome razdoblju ostvarilo stabilan, iako umjeren rast BDP-a (u prosjeku 2% na godinu), a nezaposlenost je znatno pala, ali je 2013. ugledu administracije naštetilo objavljivanje dokumenata o masovnom nadzoru nad komunikacijama američkih građana i stranih državnih čelnika. U tom je razdoblju SAD zaoštrio odnos prema režimu Bašara al-Asada u Siriji i od 2014. predvodio međunarodnu koaliciju u borbi protiv tzv. Islamske države Iraka i Levanta (ISIS), a 2015. postignut je sporazum o iranskome nuklearnom programu. Nakon ruske aneksije Krima 2014. Obama je uveo ekonomske sankcije Rusiji i inicirao njezino isključenje iz skupine G8. Ključno je pridonio i sklapanju Pariškoga sporazuma o klimi 2015., a iduće je godine postao prvi američki predsjednik koji je posjetio Kubu pod komunističkom vlašću, kao i prvi koji je posjetio Hiroshimu nakon američkoga atomskog napada 1945. Objavio je memoarske knjige Snovi mojega oca (Dreams from My Father, 1995), Odvažnost nade (The Audacity of Hope, 2006) i Obećana zemlja (A Promised Land, 2020).
