Oman (‘Umān; Sultanat Oman/Salṭanat ‘Umān), država u jugoistočnome dijelu Arapskoga poluotoka, između Ujedinjenih Arapskih Emirata (duljina granice 410 km) na sjeverozapadu, Saudijske Arabije (676 km) na zapadu, Jemena (288 km) na jugozapadu te Omanskoga zaljeva na sjeveru i Arapskoga mora na istoku i jugoistoku. S dvije eksklave – Musandamom na krajnjem sjeveru istoimenoga poluotoka uz Hormuški prolaz i Madhom (Madḥāʼ) u blizini obale Omanskoga zaljeva obuhvaća 309 500 km².
Prirodna obilježja
Najveći dio unutrašnjosti Omana zauzima pustinjski ravnjak (200 do 500 m), koji na zapadu i jugozapadu prelazi u golema pješčana prostranstva pustinje Rub al-Hali. Na sjeveru zemlje ravnjak se izdiže u planinski masiv Hadžar (arapski Ǧibal al-Ḥaǧar) koji se proteže smjerom sjeverozapad–jugoistok u duljini od 700 km. Najveću visinu doseže u svom središnjem dijelu, u gorju Ahdar (3018 m; poznat po uzgoju ruža), odakle se strmo spušta u do 80 km široku obalnu nizinu Batinu (Al-Bāṭina) uz Omanski zaljev, gospodarsku i populacijsku jezgru zemlje. Gorski predjeli snažno su raščlanjeni duboko usječenim vadijima (Nakab/Naqab, Hatta/Ḥattā, Šab, Tivi/Ṭīwī i dr.), pa mjestimice poprimaju kanjonska obilježja. Na krajnjem jugu, u priobalju Arapskoga mora pruža se uska obalna nizina koja vodu dobiva iz neposrednog planinskog zaleđa (šumoviti vrhunci do 1200 m visine) zahvaljujući utjecajima ljetnog monsuna. Omanu pripadaju otoci Hurija-Murija (Ḫūriyā Mūriyā; od 1967) i otok Masira (Maṣīra) u Arapskome moru; ukupna duljina obale iznosi 3165 km.
Klima je uglavnom vruća pustinjska, u najvišim planinskim predjelima hladna pustinjska i stepska. U obalnom području srednja je siječanjska temperatura 23 °C, a srpanjska 34 °C; maksimalna temperatura zimi doseže do 30 °C, a ljeti do 47 °C. Godišnja količina oborina iznosi 100 mm, u planinskim krajevima oko 500 mm, ali može doseći i do 900 mm. Krajnji jugozapad, u regiji Dofar ima umjereniju klimu pod utjecajem je ljetnog monsuna (lipanj–rujan) kada prima obilne oborine. Trajnih površinskih vodenih tokova nema. Najveći dio Omana zauzimaju pješčane pustinje i polupustinje s oskudnom kserofitnom vegetacijom, a u oazama gdje postoji natapanje (drevni sustav mreže kanala tzv. afladža (aflāǧ) uvršten je 2006. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine) uspijevaju datuljine palme i banane. Na polupustinjskome jugu, sjeverno od grada Salale raste cijenjeno tamjanovo drvo.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2020. Oman ima 4 471 148 st. ili 14,5 st./km² što ga svrstava u najrjeđe naseljene azijske države. Broj stanovnika se od popisa 2010 (2 733 479 st.) udvostručio zahvaljujući snažnom doseljavanju radne snage (uglavnom iz južne Azije); useljenici (strani državljani) čine približno 43% ukupnoga stanovništva (broj im varira jer su mnogi na privremenom radu). Naseljenost je neravnomjerna; glavnina stanovništva živi u priobalju uz Omanski zaljev, dok je unutrašnjost gotovo pusta, s naseljima isključivo u oazama. U nizini Batina, a osobito u području glavnoga grada živi više od polovice stanovništva Omana. Etničko podrijetlo stanovništva se ne popisuje. Procjenjuje se da je Arapa približno 48–50% (uglavnom su Omanci, među kojima i beduini kojih je oko 5% od ukupnog stanovništva, a oko 5% je i arapskih useljenika iz drugih država), Omanaca belučkog podrijetla je oko 11%, tzv. Afro-Omanaca (potomaka pripadnika skupine Svahili, sa Zanzibara) oko 2%. Među useljenicima pretežu pripadnici naroda s Indijskog potkontinenta, iz Bangladeša, Indije i Pakistana (oko 30% ukupnog broja stanovnika; među njima najviše je Bengalaca). Islam je službena religija i pripada joj glavnina stanovništva, prema procjenama 85–90% (od toga najviše je ibadita i sunita, uz malu šijitsku manjinu), kršćana je 3–6,5%, hinduista 5,5–6%, budista 0,5–0,8%, a ostalih približno 1%. Zbog jakoga priljeva radne snage i znatnoga prirodnog priraštaja (1,68%, ili 16,8‰, 2018) Oman ima visoku prosječnu godišnju stopu porasta stanovništva od 4,1% (2015–20). Natalitet je u razini svjetskog prosjeka (19,2‰), a mortalitet je znatno niži (2,4‰; svjetski prosjek 8,2‰); mortalitet dojenčadi iznosi 9,8‰ (2018). Stanovništvo je vrlo mlado, u dobi je do 14 godina 30,1% stanovništva, od 15 do 64 godine 66,4%, a starije od 65 godina 3,5% stanovništva (2018). Očekivano trajanje života iznosi 73,9 godina za muškarce i 78 godina za žene (2018). Radno je aktivno 2 793 208 stanovnika (2019), od čega najviše stranaca. U poljoprivredi i ribarstvu zaposleno je 5,3% aktivnoga stanovništva, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 43,1%, a u uslužnim djelatnostima 51,6% (2020); nezaposleno je 2,9% radne snage. Sveučilišta su u Maskatu (najstarije, osnovano 1986), Salali (2004) i Nizvi (2004). Službeni je jezik arapski, a govore se i engleski, belučki, bengalski, urdski, malajalamski, hindski, svahilski i dr; pismeno je 95,7% stanovništva starijega od 15 godina (2018). Glavni je grad Maskat (24 099 st.); njegovo metropolitansko područje (1 088 381 st., 2020) obuhvaća gradove Sib (As-Sīb; 470 878 st.), Baušar (362 523 st.) i Matrah (230 881 st.). Ostali su veći gradovi (2020): Salala (293 962 st.), Sohar (Ṣuḥār; 219 264 st.), Sur (Ṣūr; 83 763 st.), Nizva (64 599 st.); u gradovima živi više od 86% ukupnog stanovništva Omana (2020).
Gospodarstvo
Zahvaljujući ponajprije proizvodnji nafte i prirodnoga plina te njihovu izvozu, Oman je u skupini bogatijih azijskih zemalja. Godine 2018. dnevna proizvodnja nafte iznosila je 971 000 barela (najveća je bila 2016. s nešto više od 1 milijun barela), dok je godišnja proizvodnja plina iznosila 36 milijarda kubnih metara (potkraj 2018. zalihe nafte procjenjuju se na 1% od ukupnih u svijetu, a zalihe prirodnoga plina na približno 0,9%). Vrijednost BDP-a od 70,5 milijarda USD (2017) uvećana je na 79,2 milijarde USD (2018); BDP po stanovniku iznosio je oko 16 415 USD (2018). U sastavu BDP-a 2017. vodeći je uslužni sektor (51,8%), a slijede industrijski (46,4%) i poljoprivredni (1,8%). U industrijskom se sektoru osim nafte i plina proizvode bakar, cement i građevni materijali, čelik, tekstil, kemikalije i dr. U poljoprivrednoj su ponudi datulje, banane, različito povrće, limeta, riba i riblje prerađevine; uzgoj ruža za proizvodnju parfema. U stočarstvu je važan uzgoj deva i goveda. Vrijednost izvoza 2017. bila je 103,3 milijarde USD, a uvoza 24,1 milijardu USD. Većinu izvoza čine nafta, plin, metali, tekstil i riba, dok u uvozu prednjače strojevi i oprema, vozila, tehnička roba, hrana i dr. Prema udjelu u izvozu (2017) vodeći su partneri Kina (43,7%), Ujedinjeni Arapski Emirati (11%), Južna Koreja (7,9%) i Saudijska Arabija (4,2%); najviše uvozi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (35,5%), SAD-a (27,8%) i Brazila (4%). Veličina je javnoga duga 46,9% BDP-a (2017).
Promet
Ukupna duljina cestovne mreže iznosi 75 842 km (52,8% asfaltirano, 2019); osobito je gusta u sjevernom, gospodarski najrazvijenijem dijelu Omana. Važna je prometnica autocesta koja Maskat povezuje s Nizvom u unutrašnjosti i Salalom na jugu. Razvijena je mreža naftovoda i plinovoda (ukupne duljine 7000 km); glavni je naftni terminal za preradbu i izvoz nafte Mina al-Fahal kraj Maskata. Najveća je putnička luka Sultan Kabus u Matrahu na obali Omanskog zaljeva, a najveća teretna i kontejnerska Salala (promet 21,3 milijuna tona i 3,3 milijuna TEU kontejnera, 2024) na obali Arapskoga mora. Međunarodne su zračne luke Maskat (15,4 milijuna putnika, 2018) na sjeveru i Salala na jugu.
Novac
Novčana je jedinica omanski rijal (RO; XOF); 1 omanski rial = 1000 baiza.
Povijest
Područje jugoistočne Arabije bilo je već u I. st. poznato Grcima i Rimljanima. Arapi su u tim krajevima imali autonomiju u sklopu države arapskog kalifa već od 630. Između sunitskih Arapa, podanika sultana iz Maskata, te šijitskih Arapa, podanika imama iz Omana, postojala je stalna vjerska i politička nesnošljivost. Njihove su ih međusobne borbe za prevlast u jugoistočnoj Arabiji oslabile pa su i Maskat i Oman potpali pod portugalsku kolonijalnu upravu (1507–1649). U nastavku sukoba sunita i šijita sultan Maskata Ibn Ahmad iz dinastije Saidita stekao je konačno prevlast nad omanskim imamima, te je 1793. imamat podvrgnuo svojemu sultanatu. Godine 1798. britanska Istočnoindijska kompanija stekla je niz povlastica i pravo da ima svojega rezidenta u Maskatu. Ugovorom iz 1891. i Maskat i Oman postali su britanski protektorat. Godine 1913. imam Omana oslobodio se maskatsko-britanskog utjecaja i proglasio neovisnost imamata. Neovisnost je priznao maskatsko-omanskim ugovorom u El-Sibu maskatski sultan Said Tejmur bin Fejsal 1920.
Britanska prevlast održala se i nakon II. svjetskog rata; do 1959. Oman je imao ograničenu samostalnost, a potom je bio pod vlašću Saida bin Tejmura (Sa‘īd bin Taymūr), sultana Maskata (na vlasti 1932–70). Godine 1958. omansko prekomorsko područje Gvadar (u Beludžistanu) pripojeno je Pakistanu. Tijekom 1950-ih izbijali su povremeni plemenski sukobi, a sredinom 1960-ih u regiji Zufar (Ẓufār) započela je separatistička pobuna, podržavana iz Južnoga Jemena (mirovni sporazum postignut je 1975). Godine 1970. na vlast je došao sultan Kabus bin Said, a neovisnost je ostvarena 1971 (Maskat-Oman preimenovan je u Oman). Britansku vojnu prisutnost, okončanu potkraj 1970-ih, zamijenila je američka (od početka 1980-ih). Nakon revolucije u Iranu (1979), Oman je 1981. uspostavio sigurnosnu i gospodarsku suradnju sa Saudijskom Arabijom i drugim regionalnim arapskim zemljama. Godine 1994–95. dolazilo je do povremenih proturežimskih prosvjeda. Sporna granična pitanja riješena su sa Saudijskom Arabijom (1991), Jemenom (1992) i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (2003). Početkom 2000-ih Oman je ostao strateški važan saveznik SAD-a. U povremenim prosvjedima 2011. i 2012. zahtijevane su društvene reforme. Sultan Kabus bin Said umro je u siječnju 2020., a naslijedio ga je njegov rođak Hejsam bin Tarik Al Said (Hayṯam bin Ṭāriq Āl Sa‘īd), koji je od sredine 1980-ih bio na visokim položajima u ministarstvu vanjskih poslova (od 2002. bio je ministar kulture).
Politički sustav
Prema Temeljnomu zakonu iz 1996., koji se smatra ustavom, Oman je nasljedna monarhija (sultanat) po muškoj liniji potomstva dinastije Saidita. Državni poglavar, sultan, vrhovni je zapovjednik oružanih snaga, donosi zakone, potpisuje međunarodne ugovore, imenuje Ministarsko vijeće (vladu), koje je za svoj rad odgovorno isključivo sultanu. Državno vijeće (Maǧlis ad-dawla) i Savjetodavno vijeće (Maǧlis aš-Šura) čine dvodomni parlament – Savjet Omana (Maǧlis ‘Umān), članove kojega imenuje sultan, a imaju samo savjetodavnu ulogu. Sudbenu vlast obnašaju islamski vjerski sudovi (na području obiteljskoga i nasljednoga prava) i svjetovni, državni sudovi (na području trgovačkoga, kaznenoga i upravnoga prava). Administrativno Oman je podijeljen na 5 regija (minṭaqa) i 3 okruga (muḥāfaẓa), upravitelje kojih postavlja sultan. Nacionalni praznik: 18. studenoga (1940), rođendan sultana Kabusa.
