struka(e): astronomija

Planckova epoha [plaŋk~] (po Maxu Plancku), najranije razdoblje u neinflacijskoj kozmologiji velikoga praska, u kojem je temperatura bila toliko visoka da su četiri temeljna međudjelovanja (elektromagnetsko, gravitacijsko, slabo nuklearno i jako nuklearno) bila jedno, a trajalo je od početnoga trenutka velikoga praska do 10−43 s nakon njega. Današnja fizika može objasniti većinu zbivanja u razvoju svemira nakon Planckove epohe, ali zbivanja iz Planckove epohe i ranija potpuno su nepoznata, a nije poznat ni uzrok velikoga praska.

Citiranje:

Planckova epoha. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/planckova-epoha>.