veliki prasak (engleski Big Bang [~ bæŋ]), mogući događaj nastanka svemira prije približno 13,8 milijardi godina. Kozmološka teorija velikoga praska potaknuta je opaženim širenjem svemira (→ gamow, george), objašnjava Hubbleov zakon, pozadinsko zračenje i omjere lakih kemijskih elemenata (vodika, helija i litija) u svemiru.
Prema toj teoriji, svemir je nastao eksplozivno iz stanja s vrlo visokom gustoćom i temperaturom i ujedinjenim temeljnim međudjelovanjima, potom se širio i hladio. Teorija prati stanje od Planckove epohe, tj. od odvajanja gravitacije 10–43 s nakon praska. Jako i elektroslabo međudjelovanje razdvojilo se od 10–36 s nakon praska. Kozmička inflacija dogodila se neposredno nakon tog razdvajanja, od 10–36 do 10–32 s. Kvark-gluonska plazma i plazma kvarkova i leptona nastajala je od 10–32 s nakon praska. Oko 10–6 s nakon praska, na temperaturi većoj od 1012 K, kvarkovi su se počeli povezivati u protone, neutrone i mezone. Od treće do dvadesete minute nakon praska, pri temperaturi između 5 · 108 i 109 K odvijala se nukleosinteza kojom su se od protona i neutrona formirale atomske jezgre vodika, deuterija, tricija, helijevih izotopa, berilija te litija. Nakon dvadesete minute svemir se ohladio toliko da fuzijske nuklearne reakcije više nisu bile moguće. Tricij i berilij raspali su se u helij 3 i litij 7.
Oko 380 000 godina poslije, pri temperaturi od približno 3000 K, formirani su neutralni atomi, svemir je postao proziran i zračenje se moglo slobodno širiti. To je zračenje prepoznato u mikrovalnom pozadinskom zračenju cijele nebeske sfere. Oko 200 milijuna godina poslije počele su se oblikovati zvijezde, 400 milijuna godina poslije galaktike. Na površini najstarijih zvijezda galaktičkoga haloa i kuglastih zvjezdanih skupova još uvijek je omjer vodika i helija jednak kao na početku svemira (H/He = 3/1) i vrlo je niska metaličnost.
Fizikalne pojave ne mogu se pratiti u vremenu i prije Planckove epohe, ne mogu se saznati fizički uvjeti, niti bi tada fizikalne teorije bile primjenljive. Prema jednomu stajalištu, veliki prasak početak je svega, uključujući vrijeme i prostor, kada je sva materija bila u jednoj točki s beskonačnom energijom. Prema drugomu, to je bila eksplozija nakon koje je počelo teći vrijeme vidljivoga svemira, a energija nije bila beskonačna, te postoji nada da se u opaženim pojavama krije i dio povijesti prethodnoga svemira, koji je mogao imati drugi broj dimenzija. (→ kozmologija)
