planetarna maglica, emisijska maglica polumjera oko jedne svjetlosne godine, nastala širenjem atmosfere crvenoga diva; razvojna faza većine zvijezda između faze crvenoga diva i bijeloga patuljka kojima je masa usporediva sa Sunčevom masom (0,5 do 8 Sunčevih masa). Čini je iznimno rijedak plin ioniziran i zagrijavan ultraljubičastim zračenjem središnje zvijezde, koji potom zrači vidljivu svjetlost. Nije vezana uz planete; naziv je nastao jer je promatračima s pomoću ranih teleskopa nalikovala na planet.
Planetarne maglice vidljive su desetak tisuća godina dok se ne rasprše, odnosno udalje od zvijezde i postanu prerijetke i nedovoljno vruće za emisiju svjetlosti. Samo je 20% maglica sferno simetrično, a različiti oblici (prstenasta, dvolisna i složena) potječu od promjena brzina kojima zvijezde otpuhuju svoje atmosfere, asimetričnih izbacivanja plina, međudjelovanja s bliskim zvijezdama. Plin maglice čine ionizirani vodik (emisija crvene svjetlosti), ionizirani helij (emisija plave svjetlosti) i dvostruko ionizirani kisik (emisija zelene svjetlosti), dušik, ugljik, kalcij i drugi teži elementi. Pridonose obogaćivanju međuzvjezdane tvari produktima nuklearne fuzije. Često se nalaze u kuglastim zvjezdanim skupovima ili u galaktičkom disku. U Mliječnoj stazi poznato je oko 3000 planetarnih maglica: Bučica, Crveni pauk, Gruda snijega, Heliks, Prstenasta maglica, NGC 2392, NGC 3242, NGC 6302, NGC 6543, NGC 6751, NGC 6826 i dr.
