struka(e): geografija, hrvatska | povijest, hrvatska

Promina, planina u Dalmaciji, sjeverno od Drniša; najviši vrh Velika Promina (1148 m). Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok (dinarski smjer) u duljini od približno 10 km. Građena je od paleogenih vapnenačkih konglomerata, lapora, slatkovodnoga vapnenca, naslaga koje su po planini dobile ime prominske naslage; ležišta ugljena. Oskudna vegetacija; iznimka su sjeverne padine (šuma). Jugoistočnim podnožjem vodi cesta i željeznička pruga Knin–Drniš. – Prvi dokazi o naseljenosti prominskog područja potječu iz neolitika. Na tom se mjestu nalazilo liburnsko naselje Promona, koje su u I. st. pr. Kr. razorili Rimljani. Na prostoru Promine, koji je pripadao Kninskoj županiji, pronađen je veći broj arheoloških nalazišta iz razdoblja srednjovjekovne hrvatske države. Ondje je više hrvatskih plemićkih obitelji podignulo svoje gradove (Svačići i Nelipčići grad Nečven, Martinuševići grad Bogočin). Već u srednjem vijeku na tom je području bila utemeljena crkvena župa, koju su, nakon razdoblja osmanske vlasti (od 1522) te oslobođenja od Osmanlija u Morejskom ratu (1684–99), obnovile mletačke vlasti. Tada utemeljena župa Promina prostirala se uz srednji tok rijeke Krke, a obuhvaćala je sela Oklaj, Razvođe, Lukar, Suknovci, Matasi, Puljani, Čitluk, Mratovo, Bogetići, Ljubotić, Marasovine, Nečven, Bobodol i Podi. God. 1712. na temeljima stare crkve sagrađena je nova župna crkva sv. Mihovila Arkanđela u Oklaju, dok je novija i veća sagrađena 1784. Od 1830. župa Promina nalazi se u sastavu Šibenske biskupije.

Citiranje:

Promina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 14.6.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/promina>.