Reggio Calabria [re':o ~ kala:'bria] (također Reggio di Calabria), najveći grad Kalabrije i luka na istočnoj obali Mesinskoga prolaza; upravno je središte istoimenog gradskog metropolitanskog područja, južna Italija; 172 479 st. (2021). U povijesnoj su gradskoj jezgri djelomično sačuvani ostatci antičke arhitekture (gradske zidine iz IV. st. pr. Kr., rimske terme s podnim mozaicima), a od srednjovjekovnih građevina ističe se Aragonski dvorac (VI. st., više puta obnavljan i dograđivan; geofizički opservatorij do 1986) i katedrala (najveća u Kalabriji; potpuno razrušena u potresu iz 1908. te obnovljena u neoromaničkom stilu). Kulturno je središte sa sveučilištem (osnovano 1968), likovnom i glazbenom akademijom, arheološkim muzejom (Museo Nazionale della Magna Graecia, osnovan 1959) s vrijednom zbirkom spomenika iz razdoblja grčke kolonizacije; kazalište. Proizvodnja eteričnih ulja (osobito od bergamote), maslinova ulja, svile i dr. Prehrambena, metalna, tekstilna, farmaceutska, građevinska industrija. Razvija se kupališni i kulturni turizam. Željezničkom prugom povezan je s Napuljem, a trajektnom linijom s Messinom (Sicilija). Zračna luka.
Premda je područje današnjega grada bilo naseljeno već u prapovijesti, prvo stalno naselje, Regij (grčki Ῥήγιον, Rhḗgion), osnovali su 720. pr. Kr. Grci iz Halkide, kojima su se potom pridružili oni iz Mesenije. Kao samostalni polis, atenski saveznik u Peloponeskom ratu, održao se do 386. pr. Kr. kada ga je osvojio sirakuški tiranin Dionizije Stariji. Pod sirakuškom vlašću ostao je do 270. pr. Kr. kada su ga zaposjeli Rimljani. Od 89. pr. Kr. imao je status rimskog municipija i novo ime (Regium Iulium), a u rimskoj državi bio je krajnja postaja ceste Via Popilia. Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva 476. bio je u sastavu Odoakarove države pa pod Ostrogotima do 536., kada ga je osvojilo Istočnorimsko (Bizantsko) Carstvo pod kojim ostaje, izuzev nekoliko razdoblja saracenske vlasti između 901. i 1027., do normanskog osvajanja 1060. Potom je u sastavu država kojih je Kalabrija bila dio. Od 1860. u ujedinjenoj Italiji. Nakon formiranja regije Kalabrije i proglašenja Catanzara njezinim upravnim središtem 1970., u gradu je došlo do nemira te je 1971. odlučeno da Reggio Calabria postane sjedište regionalnog vijeća (predstavničkog tijela regije). Znatno je stradao od potresa 1783. i 1908.
