Schawlow [šɔ:'lou], Arthur Leonard, američki fizičar (Mount Vernon, 5. V. 1921 – Palo Alto, 28. IV. 1999). Studirao fiziku i matematiku na Sveučilištu u Torontu, no s prekidima, zbog ekonomske krize, nedostatka novca i ratnih okolnosti, kada je radio na razvoju mikrovalnih antena za radarske uređaje, doktorirao (1949). Radio je na Sveučilištu Columbia u New Yorku, s Charlesom Hardom Townesom bavio se istraživanjima koja su dovela do izuma lasera, radio u Bellovim laboratorijima u Murray Hillu (1951–61), bio profesor fizike na Sveučilištu Stanford (1961–96). Bavio se optičkom i mikrovalnom spektroskopijom, kvantnom elektronikom, nuklearnom rezonancijom i supravodljivošću. Godine 1981. je, s Nicolaasom Bloembergenom, dobio Nobelovu nagradu za fiziku za doprinos razvoju laserske spektroskopije na osnovi kvantne mehanike. Iste je godine nagrađen i Kai Manne Börje Siegbahn. Po Schawlowu su nazvani američka nagrada za laserska istraživanja (Arthur L. Schawlow Prize in Laser Science) koja se dodjeljuje od 1991. i planetoid (10448 Schawlow). Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1970).
