Širaz (Shiraz, perzijski Šīrāz [ši:rα:'z]), glavni grad pokrajine Fars u jugozapadnom Iranu; 1 565 572 st. (2016). Leži u plodnoj dolini na visini od 1488 m, u južnom dijelu gorja Zagros, na prometnici koja povezuje obalu Perzijskoga zaljeva (luka Bušehr) sa središnjim dijelom države. Ima više sveučilišta (najveća su Sveučilište Širaz, prije Pahlavi, i medicinsko sveučilište); muzeji (pokrajine Fars, oružja i dr.). Dijelovi Stare džamije (Jame Atiq/Džame Atik) iz IX. st., gradske zidine iz XI. st., grobnice iranskih pjesnikâ Hafiza i Sadija, citadela Karim-kana iz XVIII. st., bazar Vakil (XI. st.). Središte je poljoprivrednoga kraja (vinova loza, žitarice, pamuk, duhan) i trgovačko središte (leži na nekadašnjem Putu svile) s poznatom proizvodnjom kvalitetnih ćilima, vune, svile, srebrnih i drvenih predmeta. U novijoj industrijskoj proizvodnji najveću važnost imaju elektronička i petrokemijska (umjetna gnojiva) industrija, rafinerija nafte, proizvodnja cementa, guma, prehrambenih proizvoda (šećer, mliječni proizvodi) i tekstila. Međunarodna zračna luka. Stradao je od potresa 1813., 1824., 1853. Šezdesetak kilometara sjeveroistočno od grada nalazi se arheološki lokalitet Perzepolis.
Prvi tragovi ljudske prisutnosti na području današnjega grada mogu se pratiti od II. tisućljeća pr. Kr. U antici se razvio u značajnije naselje koje je bilo pod vlašću Perzijskoga Carstva, Aleksandra III. Velikoga (330. do 323. pr. Kr.), Seleukida (312. do 141. pr. Kr.), Parta (141. pr. Kr. – 226) i novoperzijske države dinastije Sasanida. Tridesetih godina VII. st. osvojili su ga Arapi. Pod njihovom vlašću razvio se tijekom X–XII. st. u važno kulturno i ekonomsko središte. U XIV. st. dvaput ga je osvojio Timur (1387. i 1393). U sklopu Perzije bio je do 1724., kada su ga osvojili Afganci, da bi za dinastije Zend (1750–79) i prvih vladara dinastije Kadžara (1779–85) bio perzijskom (iranskom) prijestolnicom.
