struka(e): elektrotehnika

termostat (termo- + -stat), naprava za održavanje temperature u nekom zatvorenom prostoru, uređaju ili sustavu unutar propisanih granica. Obično uklapa i isklapa tok goriva u gorionik, električnu struju grijala, odnosno hladila ili protok zagrijanog, odnosno ohlađenoga fluida čim temperatura prekorači dopuštenu gornju ili donju graničnu vrijednost. Primjenjuje se npr. u sustavima grijanja prostorija te u bojlerima, glačalima, pećima, pećnicama, perilicama, sušilicama, hladnjacima i automobilima. U načelu se sastoji od osjetila i pretvornika. Osjetilo (npr. bimetalna vrpca, termistor, termopar, cjevčica ispunjena živom, elastična komora ispunjena tekućinom ili plinom) reagira na promjene temperature, a pretvornik (npr. električna sklopka, pneumatski ventil, potenciometar s klizačem, elektroničko pojačalo) pretvara signal osjetila u signal za upravljanje uređajem za grijanje ili hlađenje. Složeniji termostati omogućuju programiranje, npr. dnevnoga (niža temperatura noću) i tjednoga (niža temperatura u dane odsutnosti) grijanja prostorija za rad ili stanovanje i daljinsko upravljanje promjenama temperature.

Citiranje:

termostat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 9.11.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/termostat>.