Tiberije III. (grčki Τιβέριος, Tibérios; pravo ime Apsimar, grčki Ἀψίμαρος, Apsímaros), bizantski (istočnorimski) car (? – Carigrad, oko 15. II. 706). Njegov rani život i podrijetlo potpuno su nepoznati. Kao niži časnik sudjelovao je u pohodu kojim je 697. oslobođena Kartaga. Kada su osnažene arapske postrojbe već iduće godine prisilile bizantsku vojsku na povlačenje, ona se, u strahu od odmazde cara Leontija zbog neuspjeha, pobunila te je, izabravši Apsimara za vođu, nakon višemjesečne opsade 698. preuzela prijestolnicu. Zbacivši Leontija, uzeo je potom ime Tiberije i stupio na prijestolje. Nije uspio spriječiti pad preostalih manjih afričkih uporišta, niti poduzeti novi pohod za oslobođenje Kartage, čime za njegove vladavine nepovratno nestaje rimska prisutnost u sjevernoj Africi. Na istočnim je granicama nastavio iscrpljujući rat s Arapima te je, nastojeći učvrstiti vlast, odmah pokrenuo veliki pohod pod vodstvom brata Heraklija koji se 698–699. uspješno probio u Siriju, ali su Arapi sljedećih godina natjerali rimsku vojsku na uzmicanje. O unutarnjoj politici za njegove kratke vladavine zna se samo da je nastojao ojačati vojsku te dao obnoviti pomorske zidine prijestolnice. Kada se prethodno zbačeni car Justinijan II. pojavio 705. pred Carigradom s bugarskom vojskom, bio je prisiljen na bijeg. Ubrzo uhvaćen, javno je mučen te pogubljen na carigradskom hipodromu.
