Times, The [δə tạimz], britanski dnevni list. Osnovao ga je 1785. u Londonu pod nazivom The Daily Universal Register John Walters koji mu je bio izdavač i urednik do 1803. Današnje ime list je dobio 1788., te je uz komercijalne vijesti i oglase počeo objavljivati i vijesti o političkim i društvenim događajima, ostvarivši do 1815. nakladu od 5000 primjeraka. Za dugogodišnjih glavnih urednika Thomasa Barnesa (1817–41) i Johna T. Delanea (1841–77) postao je najutjecajnijim britanskim nacionalnim dnevnikom, neovisne uredničke politike, ali tradicionalno sklon umjerenomu konzervativizmu, posebice cijenjenim među pripadnicima britanske političke elite, te ga se od tada drži neslužbenim glasilom establišmenta; do 1850. naklada mu je porasla na približno 40 000 primjeraka. Potkraj XIX. st. zapao je u krizu zbog prevelikih troškova i konkurencije jeftinijega masovnog tiska pa ga je obitelj Walters 1908. prodala izdavaču Daily Maila i Daily Mirrora Alfredu Harmsworthu Northcliffeu, koji je stabilizirao poslovanje te spuštanjem cijene potaknuo rast naklade (s 38 000 primjeraka na približno 113 000), iako je nekadašnju reputaciju list počeo vraćati tek pošto ga je 1922. preuzeo John Jacob Astor, u čijem je vlasništvu ostao do 1966., s nakladom između 200 i 300 tisuća. U XX. st. najduže ga je uređivao George Dawson (1912–19. i 1922–41), a poslije se ističu William Haley (1952–66), čije su uredništvo obilježile grafičke inovacije, utjecajne kolumne i uvođenje vijesti umjesto financijskih oglasa i najava događaja u visokom društvu na naslovnoj stranici, te William Rees-Mogg (1967–81), koji je u list uveo progresivniji, pomalo intelektualistički ton, njegujući uz političke komentare i cijenjenu kulturnu rubriku. Pošto ga je 1966. kupio Roy Thomson, list je potkraj 1960-ih ostvario do tada najveću nakladu od približno 430 000 primjeraka, ali 1970-ih dolazi do pada naklade, financijskih problema i sporova između uprave i radnika zbog čega nije izlazio od 1. XII. 1978. do 13. XI. 1979. Od 1981. je u vlasništvu Ruperta Murdocha (odnosno njegove kompanije News Corp) te ga postupno napuštaju pojedini utjecajniji urednici i novinari. Sredinom 1980-ih provedena je tehnološka modernizacija, a početkom 1990-ih pojačane su rubrike sporta i zabave (1991–99. nije objavljivao izvještaje iz britanskog Parlamenta) te mu je cijena spuštena do razine neprofitabilnosti (s ciljem pritiska na konkurenciju koja nije mogla izdržati gubitke); na vrhuncu čitanosti kasnih 1990-ih izlazio je u gotovo 800 000 primjeraka, nakon čega mu naklada pada. Od II. svjetskog rata do sredine 1950-ih na izborima je podupirao konzervativce, potom uz njih podjednako i liberale pa od 1974. isključivo konzervativce, 2001. i 2005. laburiste, a od 2010. ponovno Konzervativnu stranku. Od listopada 2004. izlazi u manjem formatu, umjesto u velikom (broadsheet) u kakvu je izlazio od pokretanja. Još uvijek najugledniji među britanskim elitnim, odnosno ozbiljnim dnevnicima, 2020. prodavao se u 365 000 primjeraka na dan (od tada prestaje objavljivati podatke o nakladi), dok je 2024. u internetskom izdanju (pokrenuto 1996) imao oko 600 000 digitalnih pretplatnika. Glavni je urednik od 2022. Tony Gallagher.
