struka(e): elektrotehnika

tunelska dioda (Esakijeva dioda, po Leu Esakiju), poluvodički elektronički element, dioda kroz koju električna struja može teći tuneliranjem. Poluvodič koji čini tunelsku diodu sadržava sto tisuća puta više primjesa nego poluvodič u običnoj ispravljačkoj diodi. Pri niskom naponu elektroni tuneliraju kroz vrlo usku barijeru pn-spoja iz p-poluvodiča u n-poluvodič i popunjavaju elektronska stanja u vodljivom pojasu nn-poluvodiča. Kod neke vrijednosti električnoga napona jakost struje dostiže maksimum i daljnjim povećavanjem napona električna struja postaje sve manja. Ta pojava naziva se negativni električni otpor jer se s daljnjim povećavanjem električnoga napona električna struja smanjuje. Kad električni napon postane veći od neke granične vrijednosti, tuneliranje elektrona potpuno prestaje i dioda počinje raditi kao obična dioda u kojoj elektroni prelaze preko pn-spoja vođenjem. Daljnjim povećavanjem električnoga napona povećava se i jakost električne struje. Radno područje tunelske diode područje je negativnoga električnog otpora. Nizak električni kapacitet tunelske diode omogućuje joj rad na visokim frekvencijama. Rabi se u visokofrekventnim oscilatorima, računalima i pojačalima kao frekvencijski pretvarač i detektor.

Citiranje:

tunelska dioda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 27.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tunelska-dioda>.