Valerije Flak Setin Balbo, Gaj (latinski Gaius Valerius Flaccus Setinus Balbus [ga:'i·us wale'ri·us fla'k:us se:ti:'nus ba'lbus]), rimski pjesnik (umro potkraj I. st.). Podatci o njegovu životu nepoznati su; pisao je za vladavine careva iz dinastije Flavijevaca, a vrijeme smrti procjenjuje se po usputnoj bilješci njegova suvremenika Marka Fabija Kvintilijana u Obrazovanju govornika. Jedino mu je sačuvano djelo ep Pjesma o Argonautima (Argonautica), posvećen caru Vespazijanu, ispjevan u osam knjiga, od kojih je posljednja nepotpuna. Naprasni prekid pripovijedanja tumačio se autorovom smrću, no u novije doba prevladava mišljenje da je ep okrnjen u rukopisnom prijenosu teksta. Kao predložak za priču poslužila mu je obradba mita o Argonautima u epovima Apolonija Rođanina i Publija Terencija Varona Atacina. Stilski se ugledao na Publija Vergilija Marona, a u versifikaciji na Publija Ovidija Nazona. Posebice se ističu vještina u slikovitim opisima i naglašena psihološka karakterizacija likova, a najviše je pozornosti posvećeno odnosu Jazona i Medeje. Nastao u tzv. srebrnom vijeku rimske književnosti, u kojem je pjesništvo bilo izloženo snažnu utjecaju govorništva, ep očituje značajke tog razdoblja: energičnost i jezgrovitost izraza, ali i usiljenost, ponegdje zamornu erudiciju, opskurnost i raskošne hiperbole. Najvjerojatnije je utjecao na obradbu mita o Argonautima u orfičkoj književnosti te na kršćanske pisce Sidonija Apolinara i Blosija Emilija Drakoncija. Rukopis je u cjelovitu obliku pronađen 1429., a tiskan u Bologni 1474.
