vlastita frekvencija (znak f0 ili ν0), frekvencija kojom titra neki fizikalni sustav izveden iz ravnoteže, bez daljnjega utjecaja vanjskih sila; frekvencija slobodnoga titranja. Ovisi o svojstvima sustava. Primjerice, vlastita frekvencija matematičkoga njihala ovisi o duljini niti l i gravitacijskome ubrzanju g:
\[f_0=\cfrac 1{2\pi}\sqrt{\cfrac gl}\;,\]
vlastita frekvencija titranja kuglice mase m ovješene na oprugu konstante elastičnosti k:
\[f_0=\cfrac 1{2\pi}\sqrt{\cfrac km}\;,\]
vlastita frekvencija električne struje u LC električnom rezonatoru ovisi o induktivnosti L električne zavojnice i električnom kapacitetu C električnoga kondenzatora:
\[f_0=\cfrac 1{2\pi\sqrt{LC}}\;.\]
Neki fizikalni sustavi mogu titrati na više načina i imati veći broj vlastitih frekvencija, npr. molekula vode može titrati na tri načina titranja i ima tri vlastite frekvencije: za simetrično rastezanje (oko 110 THz), asimetrično rastezanje (oko 113 THz) i savijanje (oko 48 THz). Pri titranju zategnute elastične žice pojavljuje se beskonačno mnogo vlastitih frekvencija fn, tj. harmonika. Vrijednosti vlastite frekvencije ovise o duljini žice l, masi m, sili naprezanja F, dakle:
\[f_n=\cfrac n{2l}\sqrt{\cfrac {Fl}{m}}\;,\]
gdje je n cijeli broj, tj. redni broj harmonika.
