Weill [vεj], Berthe, francuska galeristica (Pariz, 20. XI. 1865 – Pariz, 17. IV. 1951). Isprva je radila u trgovini antikviteta, gdje je stekla poznanstva širokoga kruga kolekcionara i trgovaca, te veliko znanje, posebice o gravurama iz XVIII. st. S bratom je 1897. otvorila trgovinu s umjetninama, antikvarnim knjigama i grafikama, no pod utjecajem kritičara umjetnosti Rogera Marxa, počela se 1900. zanimati za suvremenu umjetnost te iste godine izlagati i prodavati (Le Moulin de la Galette) djela Pabla Picassa, postavši tako njegov prvi trgovac u Parizu. Namjeravajući se usredotočiti na neafirmirane umjetnike, samostalno je 1901. otvorila galeriju u blizini Pigallea, u kojoj je tada jedina uz Ambroisea Vollarda promovirala mlađe modernističke autore. Organizirala je 1908. i 1909. skupne izložbe fovističkih djela (André Derain, Henri Manguin, Albert Marquet, Henri Matisse, Georges Braque) te prve njihove prodaje. Posebnu naklonost pokazivala je prema kubističkim autorima izlažući ih 1913. u više navrata (Albert Gleizes, Fernanad Léger, Jean Metzinger, Picasso).
Niz pariških avangardnih umjetnika koji se danas smatraju dijelom modernističkoga kanona (Raoul Dufy, Maurice de Vlaminck, Diego Rivera, Kees van Dongen, Maurice Utrillo, Jean Metzinger, Georges Rouault) afirmirao se zahvaljujući njezinoj podršci, jednakopravno je izlagala i slikarice (Suzanne Valadon, Émilie Charmy, Jacqueline Marval), a Amedeu Modiglianiju je 1917. priredila jedinu samostalnu izložbu za života. Izdavala je publikaciju Bilten (Bulletin), a 1933. objavila je memoare Bum! Direktno u oči ili 30 godina iza kulisa suvremenoga slikarstva 1900–1930 (Pan! Dans l’œil!: ou trente ans dans les coulisses de la peinture contemporaine, 1900–1930).
Bez velikoga kapitala, zbog čega su se mnogi umjetnici, kako su im karijere napredovale, prebacili na financijski stabilnije trgovce, nije prikupila veliku zbirku, 1939. je naposljetku zatvorila galeriju, 1946. više slikara koje je promicala održali su za nju dobrotvornu aukciju doniranih djela, a 1948. dodijeljeno joj je odličje viteza Legije časti. U XXI. st. za nju je poraslo zanimanje; Picassov Portret Berthe Weill 2007. proglašen je francuskim nacionalnim blagom, ponovno su joj 2009. objavljeni memoari, a potom i prve studije o njezinu životu i djelovanju (Marianne Le Morvan, 2011) te je 2019. uz pariški Picassov muzej otvoren i Park Berthe Weill.
