TRAŽI DALJE:
STRUKE:

cijanovodik

cijanovodik, HCN, bezbojna tekućina (vrelište 26 °C) i plin karakteristična mirisa na gorke bademe, ekstremno otrovna tvar. U prirodi se pojavljuje u amigdalinu i drugim cijanogenim glikozidima. Industrijski se pripravlja katalitičkom oksidacijom amonijaka i metana zrakom. Upotrebljava se za dobivanje poliakrilata te za uništavanje gamadi (dezinsekcija). Vodena je otopina cijanovodika cijanovodična kiselina (HCN), a soli su joj cijanidi (sadrže anion CN), također vrlo otrovni spojevi. Alkalijski cijanidi, od kojih je najpoznatiji vrlo otrovan kalijev cijanid, KCN, poznat i pod imenom cijankalij, upotrebljavaju se pri dobivanju srebra i zlata (→ cijanizacija) i u galvanotehnici. Anion CN vrlo lako stvara stabilne kompleksne spojeve. Posebno su poznati željezni kompleksi, cijanoferati, npr. kalijev heksacijanoferat(II) (žuta krvna sol), K4[Fe(CN)6], zatim kalijev heksacijanoferat(III) (crvena krvna sol), K3[Fe(CN)6], i berlinsko modrilo.

Citiranje:
cijanovodik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11810>.